Alija Đerzelez (Gerzelez, Erzelez) je legendarni junak narodnih pjesama i predaja Bošnjaka muslimana u Bosni, Hercegovini, Sandažku i kod Gorana. Radi o stvarnoj povijesnoj osobi Gürzu Ilyasu, koji je poginuo 1491. godine u Bosni u borbi pod tvrđavom Sokol na Plivi, nedaleko od Jajca. Prema jednoj legendi, poginuo je u polju današnjeg sela Gerzova, što potvrđuje i toponim, jer se ime razvilo iz Gerz Ilyas u Đerzelez.
Turbe najznamenitijeg junaka muslimanske epske narodne pjesme u Bosni i Hercegovini, ratnika i historijske ličnosti Gerza Ilijasa (Alije Đerzeleza) bilo je podignuto u selu Gerzovu, općina Šipovo. Svoj ratnički i životni put okončao je u borbama za tvrđavu Sokol na Plivi, gdje je, prema legendi, mučki ubijen od strane prerušenog ugarskog askera u toku namaza. Na tom mjestu muslimani Sokola i okolnih sela sagradili su turbe koje je vrlo brzo postalo mjesto hodočašća ne samo muslimana nego i vjernika drugih konfesija koji su tu tražili lijek za bolesti, spas od nedaća ili pravdu. Turbe je srušeno u martu 1992. godine.
Za vrijeme ljetnih suša na ovom mjestu učile su se kišne dove. Najveće godišnje okupljanje održavalo se uz dan Aliđuna, 2. augusta, po narodnom vjerovanju: “Do podne Ilija, od podne Alija.” Teferič u Gerzovu toga dana bio je podijeljen u dva dijela – pravoslavni vjernici bi prije podne odlazili na službu Božiju u obližnju crkvu, a nakon podneva pridruživali bi im se muslimani, koji bi klanjali dva rekata nafile “na murad” pored turbeta, moleći za zdravlje, sreću i napredak. Nakon toga je slijedilo zajedničko narodno veselje i teferič.
Gerz Ilyas je bio spahija s lenskim dobrom (timarom) 1485. i 1489. godine na području sadašnje Zenice, vlasnik sela Gradišća koje je tada bilo naseljeno pretežno nemuslimanskim stanovništvom. Kod muslimana je Đerzelez na glasu kao što je Marko Kraljević kod kršćana junak iz naroda, zaštitnik pravde i vjere, koji se bori protiv tlačitelja i nepravednika, uključujući i osmanske moćnike. U narodnim pjesmama dolijeće na bijelom krilatom konju i njegova legenda je raširena po cijeloj Bosni i Hercegovini, a toponimi poput “voda Alije Đerzeleza” u okolini Zenice svjedoče o njegovoj prisutnosti u narodnoj predaji.
Turski povjesničar Ibn Kemal već je krajem 16. stoljeća zabilježio Gurza Ilyasa kao legendu, opisujući njegove vojne akcije u vilajetu “Unđurovina” i sukob s vojskom Matije Korvina 1480. godine. Njegov lik spominju i druge historijske i folklorne predaje.
U narodnoj predaji Đerzelez Alija prikazan je kao čovjek iz skromne obitelji u Sarajevu, sa majkom i sestrom Ajkunom. Priče govore da je imao dvije kuće u Sarajevu i da je živio životom posvećenim pravdi i šumarstvu, štiteći mlado drveće. Legenda kaže da je nakon susreta s vilom stekao nadnaravnu snagu.
U slavenskim epskim narodnim pjesmama Đerzelez Alija pojavljuje se zajedno s drugim poznatim junacima kao što su Marko Kraljević, Zmaj Ognjeni Vuk, Banović Strahinja, Starina Novak i drugi. Hrvatski književnik Josip Milaković dopunio je epsku pjesmu o Marku Kraljeviću i Đerzelez Aliji i objavio ju 1906. godine.
Priča se, da Alija nikada nije posjekao stabla sirovog drveta, niti je ikada odsjekao mladih grančica. Zacijelo je kadgod od nekoga čuo, da je i drveće živo i da je sirovo drvo grehota posjeći; pa kako su u to vrijeme ljudi pobožniji bili nego u kasnija vremena, i Alija je to u glavu utuvio i svojeg se reda držao.
Đerzelezova kuća u Sarajevu proglašena je nacionalnim spomenikom kulture, čuvajući sjećanje na ovog važnog lika bosanske tradicije i kulture. Smještena je u sarajevskoj mahali Vrbanjuša, na uglu ulica Sagrdžije i Alije Đerzeleza, na sjevernoj padini grada, kao biser osmanske arhitekture u Sarajevu. Na području općine Novi Grad Sarajevo od davnina se nalazi mezar njegove sestre, rahmetli Ajkune Đerzelez.
Adis Holjan
