Rođen je 25.8.1868. u Tešnju u trgovačkoj porodici a umro u zagrebačkoj zatvorskoj bolnici Popovači 5.7.1945. g. Radio na prosvjetnom, kulturnom i ekonomskom napredovanju muslimana, osobito školovanju siromašnih đaka i studenata. Potiče iz bogate trgovačke poroddice, vakif je, imao političku stranku, bio i poslanik u bh. Saboru. U Tešnju izgradio i otvorio čitaonicu, poklanjao zemlju za gradnju škola i vjerskih objekata.   Blisko je sarađivao i prijateljevao sa vodećim predstavnicima kulturnog, prosvjetnog i vjerskog života u pašaluku: Osmanom Nuri Hadžićem, Edhemom Mulabdićem, Safvet-begom Bašagićem, reisom Džemaludinom Čauševićem, Mehmedom Spahom… Putovao po svijetu, razvijao ekonom- ske odnose, odvraćao musl. narod od iseljavanja. U vrijeme Drugog svjetskog rata formalno bio ustaški doglavnik, a ustvari radio na zaštiti progonjenog stanovništva. Uživao je veliko poštovanje siromašnog i „običnog“ svijeta. Safvet-beg Bašagić o njemu piše: „Taj čovjek je svestran, osoben, pametan i kreativan, predan vjeri, narodu i domovini, iskren i pošten, a o tome kako stvara kapital i kakav je dobrotvor, suvišno je pričati. Sav je prožet idejom da izvede ljude iz džahiluka i siromaštva“. Nakon rata komunistička vojna vlast ga je na prijekom suđenju optužila za saradnju s okupatorom ne navodeći u optužbi niti jedan, makar mali, konkretan dokaz za to.