Ajas-paša, poznat i kao Ajas-beg, bio je osmanski namjesnik južnoslavenskog porijekla koji je djelovao u drugoj polovini 15. stoljeća. Smatra se da je rođen u prvoj polovini 15. stoljeća, a preminuo 1486. godine. Kao veliki vakif, Ajas-paša je ostavio značajan trag u urbanom razvoju Sarajeva i Visokog. U Sarajevu je podigao džamiju, mekteb, hamam i vodovod, dok je u Visokom sagradio hamam, mekteb, vodovod, most na rijeci Bosni i tekiju nakšibendijskog reda.

Tokom svoje karijere, Ajas-paša je obnašao više značajnih funkcija unutar Osmanskog Carstva. Bio je bosanski sandžak-beg u periodima 1470–1475., 1477–1478. i 1483–1484., te hercegovački sandžak-beg od 1478. do 1480. godine. Istakao se kao vojskovođa, predvodeći vojne pohode na Hrvatsko primorje, Istru i Furlaniju 1472. godine, a 1482. godine zauzeo je Herceg Novi, za što je nagrađen titulom paše.

Ajas-beg je poznat i po tome što je dijelio timare i funkcije prema ratnim zaslugama, bez obzira na vjersku pripadnost. Njegov subaša bio je izvjesni Vlah Svinjarević, dok je 1472. godine jedan od timara dodijelio kršćaninu Tvrtku, potomku Kotromanića, uz obavezu ratovanja. Ova vrsta timara nazivala se kilič-timar, gdje su najbolji borci nagrađivani prema zaslugama.

Mahala Ajas-begovog mesdžida prvi put se spominje u popisu iz 1489. godine, ali neki historičari vjeruju da su džamija i mesdžid podignuti još 1474. Bijaše to velika džamija s kamenim munarom. S lijeve strane nalazio se mekteb s prizemljem u kojem je bio dućan s magazom, dok se s druge strane nalazio harem.

Za održavanje ovih objekata, Ajas-beg je uvakufio hamam, dućane u mahali, donju kuću i druge nekretnine, kako je zabilježeno u vakufnami: „sve nekretnine i dućane vakifa koji su se nalazili u kasabi Saraj“. Na tom prostoru nalazio se i Ajas-begov hamam, a pretpostavlja se i njegov dvor, tj. gornja kuća. Druga vakufnama potvrđuje postojanje dvora spominjanjem saraj-čaršije. Hamam i dvor imali su dovedenu vodu koja je napajala česmu u zidu džamije i mahalsku česmu.

Bašeskija bilježi kako je u novembru jak vjetar srušio munaru džamije.

Džamija i česma izgorjele su u požaru 1878. godine, odmah po austrougarskoj okupaciji, kada je mesdžid pretvoren u vojno skladište. Objekt je potpuno izgorio 1897. godine. Harem uz džamiju je ekshumiran, a kosti su prenesene u mezarje Bakije.

Na spaljenim temeljima Ajas-begove džamije i mesdžida izgrađen je Hotel Central.

Hamam, a vjerovatno i dvor, uništeni su još tokom pohoda Eugena Savojskog 1679. godine. Svi ovi objekti izgrađeni su u vrijeme prvog mandata Ajas-bega kao sandžak-bega, od 1470. do 1475. godine, kada je naslijedio Isa-bega Ishakovića. Drugi put je službovao kao sandžak-beg vjerovatno od 1476. do 1477. godine.

U mahali Ajas-begovog mesdžida formirana je sabljarska čaršija i kolonija dubrovačkih bazerdžana. O tome je pisao i Henri Blont u 17. stoljeću: „Pred trgovinama sablja i noževa gurnjava. Skaču iskre iz čelika, škrpe drveni stalci, oštre se mačevi, handžari i jatagani.“