Ali-beg Firdus rođen je 1864. godine u Livnu. Porodica Firdus bila je srednjovjekovna bosanska aristokratska porodica sa velikim ugledom u društvu. Njihov odžak, odnosno sjedište porodice, nalazio se u Livnu, u dijelu grada koji se zvao Rajčevac. Od 1740. do 1835. godine, Firdusi su obavljali važnu vojnu i upravnu funkciju kapetana Livanjske kapetanije, što ih je činilo jednom od najutjecajnijih porodica tog kraja u to vrijeme.

Osnovnu školu Firdus je završio u rodnom gradu, dok je ostatak obrazovanja stekao samostalno. Tokom boravka u Turskoj naučio je turski, perzijski i arapski jezik, što mu je kasnije pomagalo u političkom djelovanju.

Ali-beg Firdus bio je najistaknutiji član porodice Firdus u austrougarskom periodu. Kao vođa muslimanskog autonomnog pokreta i prvi predsjednik Bosanskog sabora, imao je ključnu ulogu u političkom životu Bosne i Hercegovine.

Od 1885. do 1894. godine bio je općinski zastupnik u Livnu, a potom gradonačelnik Livna od 1895. do 1900. godine. Na tu funkciju dao je ostavku jer se nije slagao s politikom austro-ugarske uprave.

U prvim godinama svog političkog djelovanja, između 1900. i 1903. godine, Firdus je nastupao pomirljivo, pokazujući spremnost na saradnju sa Zemaljskom vladom. Ipak, nastojao je izbjeći otvoreni sukob s pristašama radikalnije struje unutar muslimanskog autonomnog pokreta, pokušavajući balansirati između različitih političkih interesa unutar bošnjačke zajednice. Njegov umjeren pristup i spremnost na saradnju sa vlastima pomogli su mu da postane važan politički predstavnik muslimana u tom period.

Od 1900. godine postaje član Zemaljskog vakufskog povjerenstva za Bosnu i Hercegovinu i učestvuje u pregovorima sa Zemaljskom vladom. Iako je od 1903. godine bio skloniji saradnji sa zemaljskom vladom, nije se suprotstavljao ni radikalnim političkim snagama tog doba. Zemaljska vlada je podržavala njegov uspon jer ga je smatrala umjerenim i stabilnim liderom unutar muslimanskog političkog pokreta, koji je krajem 19. vijeka dobijao sve veći značaj i uticaj.

Godine 1901. Ali-beg Firdus učestvuje u pregovorima sa Zemaljskom vladom, a 1905. potpisuje pismo sa svojim istomišljenicima na sastanku prvaka muslimanskog autonomnog pokreta u Brodu na Savi. Cilj je bio pokretanje lista koji bi predstavljao glas muslimanskog naroda i bavio se vjerskim, ekonomskim, kulturnim i političkim pitanjima.

Ipak, njegov najvažniji doprinos bio je što je 1906. pozvao bošnjačke prvake na sastanak u Brod na Savi, gdje je 3. decembra osnovana Muslimanska narodna organizacija (MNO). Firdus je postao predsjednik njenog Egzekutivnog odbora.

Prije osnivanja MNO trajao je snažan sukob između muftije Džabića i njegovih pristalica s jedne strane, te zemljoposjedničkog krila autonomnog pokreta koji je vodio Firdus. Vođe pokreta su shvatile da u takvim okolnostima teško mogu postići političku organiziranost, pa su u februaru 1906. posjetili Džabića u egzilu da dobiju njegovo odobrenje za zastupanje bošnjačkih interesa. Nakon što je Džabić pristao, Firdus je sazvao sastanak u Slavonskom Brodu na kojem je formirana Muslimanska narodna organizacija s centralom u Budimpešti.

Dolaskom na čelo Muslimanske narodne organizacije, Ali-beg Firdus je ostvario veliku pobjedu za one snage unutar muslimanskog autonomnog pokreta koje su najbolje zastupale interese muslimanskih zemljoposjednika. U aprilu 1907. Zemaljska vlada je zvanično priznala Egzekutivni odbor kao predstavnika muslimanskog naroda u Bosni i Hercegovini, pa je od tada Firdus, kao njegov vođa, nastupao kao legitimni glas muslimanske opozicije. On je predvodio delegacije, podnosio predstavke i obnovio pregovore sa Zemaljskom vladom u junu iste godine.

Na izborima 1910. godine ta stranka je osvojila sve mandate namijenjene muslimanima, a Ali-beg Firdus je izabran za predsjednika prvog saziva bosanskohercegovačkog Sabora. U to vrijeme sve češće je sarađivao s predstavnicima Srpske narodne organizacije. Dana 10. februara 1910. godine priznao je aneksiju Bosne i Hercegovine od strane Austro-Ugarske, izražavajući lojalnost caru. Upravo kao nagrada za svoju političku ulogu, car ga je 10. juna 1910. imenovao predsjednikom prvog zasjedanja Bosanskog sabora. Međutim, zbog teške bolesti nije uspio predsjedavati na toj sjednici i ubrzo je preminuo u Sarajevu 30. juna 1910. godine.