Na bošnjačkoj političkoj sceni austrougarskog doba u BiH Alija Hotić djelovao je kao jedan od najznačajnijih i najkarakterističnijih mislilaca tog vremena, iako je do njegovih biografskih podataka veoma teško doći. U Spomenici Prve gimnazije iz 1927. godine vidi se da je 1906. godine, kako u njoj piše, položio ispit zrelosti, odnosno da je završio navedenu gimnaziju. Zanimljivo je da autor Spomenice ništa ne piše o njegovom životnom putu, dok uz imena drugih maturanata daje osnovne biografske podatke. Prema Spomenici Gajreta iz 1928. godine stoji podatak da je bio stipendista Gajreta na studiju filozofije u Zagrebu. Poznata je činjenica da je bio glavni urednik lista Muslimanska svijest.

Iz jednog pravaškog manifesta uviđa se da je bio pristalica Hrvatske stranke prava, te sudjelovao na njenim skupovima u Zagrebu. Nakon toga prošao je mukotrpan proces političke konverzije. Iako je u početku svog djelovanja simpatizirao projekat pravaške politike, kasnije se okreće ka socijalističkom svjetonazoru koji ga je obilježio, te naglašava ideju socijalizma, o kojoj se referiše među prvim Bošnjacima intelektualcima tog doba.

O Hotiću kritički tekst piše Musa Ćazim Ćatić, govoreći o njemu kao notornoj pijanici kojeg je otrovala životinjska filozofija Nietzschea, Darwina i Haeckela o evoluciji i selekciji, smatrajući ga da je bio pokvaren još u mlađim danima, navodeći jednu njegovu scenu iz gimnazijskih dana kada je došao u “konvikat megju” islamsku nedužnu omladinu i rekao “Bog je umro”.

Pažnju njegovoj političkoj misli pridaju mu Zgodić, Karić i Fejzić  svrstavajući ga u stvaraoce promjena bošnjačkog nacionalnog identiteta tog vremena. Njegova djela pružaju uvid u političko razmišljanje i društvene promjene među bošnjačkim intelektualcima tokom Austro-ugarskog perioda, kada su se gradili temelji bošnjačkog nacionalnog identiteta.

Bavio se pitanjem zaostalosti islamskih naroda, a napisao je brošuru pod naslovom “Razlozi propasti islamskih naroda”, 1913. godine. Na mnogim mjestima u brošuri primjećuje se utjecaj ideja Mehmed- bega Kapetanovića Ljubušaka. Ova brošura predstavlja jedan od prvih pokušaja intelektualne analize uzroka stagnacije muslimanskog društva i ima značajnu historiografsku vrijednost.

Njegovo najpoznatije djelo je političko-socijalna studija pod nazivom “Megju Moskvom i Parizom”, koju je kako se pretpostavlja, napisao 1918. godine. Nakon što je već bila formirana bosanskohercegovačka radnička partija, socijalistički svjetonazor razvijen je i prihvaćen upravo u njegovom djelu. Njegov rad je važan za razumijevanje razvoja bošnjačkog nacionalnog identiteta i političkih ideja u Bosni i Hercegovini, posebno socijal-demokratije. U svojoj političko-socijalnoj studiji, Hotić analizira političke i socijalne procese, posebno u kontekstu socijalizma i kapitalizma. Hotić je bio kritičan prema idejama južnoslavenskog jedinstva, posebno u kontekstu srpsko-hrvatskog nacionalizma. Smatrao je da su Srbi i Hrvati dva odvojena naroda i da ne postoji osnova za političko ujedinjenje na Balkanu.

Upravo ideja socijalizma koju je propagirao u austougarsko doba, legitimira mu relevantno mjesto u historiji socijalne i politčke misli u Bosni i Hercegovini.

Adis Holjan