Hotićev najistaknutiji rad “Megju Moskvom i Parizom” bavi se kritikom kapitalizma i idejom socijalizma. Gradovi Pariz i Moska sinonim su za dva antagonistička svijeta. Riječ je o opreci i granicama između dvije kulture, i to materijalizma i tehnike, te kulture idealizma i etičkog preporoda.
Hotić se deklariše kao radikalni kritičar kapitalizma. Za njega je kapital temeljni uzrok ratova, smatrajući ga kao proizvod cjelokupne strukture socijalnog života izgrađenog na kapitalizmu, te predstavlja katastrofu života i njegovih načela.
Kolonijalizam navodi kao djelo kapitala, a militarizam i svjetski imeprijalizam kao njegove proizvode. Smatra nedopustivim otimanje tuđe stvari. Uništenje militarizma njegova je pretpostavka svjetske budućnosti bez ratova. Njegova projekcija budućnosti je sljedeća: demilitarizacija, sveopće razouružanje što znači manji uticaj kapitalizma. Moskva je, a ne Pariz, historijska perspektiva, budućnost demilitarizacije.
Kapitalizam samtra ranom na socijalnom organizmu, jer svaki pojedinac vidi u drugome neku vrstu rivala, pa se svaki pojedinac mora boriti sam za sebe. Za njega kapitalci zakidaju radnu snagu, stvarajući tako neproduktivni društveni sloj. Oni su za svoje potrebe upregli škole i bogomolje, te ugušili pravdu. Škole su njihov interes jer odgajaju podanike.
Hotić je bio otvoreni kritičar kapitalizma, kojeg je smatrao sistemom eksploatacije i nepravde. Kapitalizam je u njegovim očima proizvodio velike socijalne razlike, otuđivao čovjeka od zajednice i pretvarao rad u robu, dok su profit i tržište postali važniji od ljudskog dostojanstva. Njegova kritika nije bila samo ekonomska, već i moralna i filozofska – smatrao je da kapitalistički sistem razara društvena načela.
Hotić je uvjerenja da će nakon svjetskog rata historija donijeti poraz kapitalizma, te da će nastupiti era socijalizma. Uvjeren je da međunarodni poredak se može uspostaviti na načelima socijalizma. Socijalizam je smatrao putem ka društvenoj pravdi i ravnoteži, i ako je bio svjestan izazova u njegovoj implementaciji. Težio je ka uspostavi društva solidarnosti, gdje bi svi građani imali pristup osnovnim društvenim resursima – obrazovanju, zdravstvu, radu i dostojanstvenom životu. Bio je privržen ideji društvene jednakosti i smanjenja klasnih razlika, što su temeljni postulati socijalizma.
Njegov ideološki pogled na socializam i njegova kritika kapitalizma predstavljaju bitna polazišta za dalje razvijanje socijal-demokratije na prostoru Bosne i Hercegovine, te mnogi autori koji elaboriraju o toj ideji upravo Hotića navode kao jednog od prvih autora gdje je prepoznata ideja social-demokratije.
Adis Holjan
