Godine 1560. čuveni Rustem-paša Opuković, zet Sulejmana Veličanstvenog, postavio je temelje za razvoj naselja Ilidža podizanjem mosta preko rijeke Željeznice. Most s 15 kamenih svodova bujica je razrušila 1876. godine. Novi most, koji danas služi kao ključna saobraćajna tačka, izgrađen je početkom 1970-ih. Uz most, Rustem-paša je već 1866. sagradio i han, kuću i dva bazena, te ih otvorio za narod. To su bili počeci gradnje Ilidže kao banje.
Iako je Ilidža poznata po osmanskom naslijeđu, arheološki nalazi pokazuju da je ovaj kraj bio naseljen već u mlađem kamenom dobu. Butmirska su naselja dokaz da su ljudi prepoznavali bogatstvo ovog prostora, a Rimljani su, mnogo prije Osmanlija, podigli koloniju Aqua S (Aqua Sulfurae). U rimskom periodu, Ilidža je bila poznata po luksuznim vilama s porticima, podnim mozaicima, centralnim grijanjem i vodovodom, što je ukazivalo na visoki standard života. Nažalost, dolazak barbarskih plemena u 6. i 7. stoljeću uništio je ovo naselje.
Prije dolaska Osmanlija, ovaj prostor bio je poznat kao Lužani. Međutim, prema katastarskom popisu iz 1542. godine, ovaj prostor počinje se nazivati Ilidža, što u prijevodu sa turskog znači “mjesto koje liječi”. Ovaj naziv odražava važnost prirodnih resursa i ljekovitih izvora koji su odavno privlačili posjetitelje.
Pod austrougarskom vlašću, Ilidža postaje ključna destinacija, ne samo za zdravlje nego i za turistički razvoj. Godine 1879. dr. Jozef Kečet pokušava podići ugled banje, ali pravi procvat dolazi tek 1885. godine, kada Zemaljska vlada preuzima upravljanje Ilidžom. Sprovedena su istraživanja o ljekovitim svojstvima vode, a zaživjela je i infrastruktura koja je postavila Ilidžu kao prepoznatljivo turističko odredište. Izgrađeni su hoteli, restorani i bazeni, među kojima je bio i hotel u blizini stare banje.
U ovo doba, Ilidža je doživjela urbani razvoj s hotelima poput „Austrije“, „Bosne“ i „Hungarije“, koji su postali centar turističke ponude. Hoteli sa 171 krevetom, restorani, kafane i čak zoološki vrt sa tri medvjeda, činili su Ilidžu omiljenim izletištem. Uz sve to, infrastruktura nije zaostajala – izgrađeni su bazeni sa toplom i hladnom vodom, blatna banja i sistem za liječenje ugljičnom kiselinom. U to vrijeme Ilidža je postala i prepoznatljivo lječilište, a aleja sa 3.000 kestena i platana, te vožnja fijakerom do Vrela Bosne postali su nezaobilazna turistička atrakcija, sačuvana i danas.
Zanimljivo je da je 1902. godine parkiran prvi automobil pred hotelom “Austrija”, što je bio pravi tehnološki iskorak za to doba. Iako Ilidža nije bila samo centar zdravlja, bila je i mjesto na kojem su se održavala društvena događanja, trke konja i druge manifestacije. Tada je bilo, kako bilježe hroničari, nemoguće naći slobodnu sobu u ilidžanskim hotelima.
Godine 1902. Ilidža je bila domaćin caru Franji Josipu, čiji dolazak nije bio samo važan politički događaj, nego je dodatno učvrstio turistički status ovog kraja. Ovaj događaj, obilježen svečanostima i pompom, simbolizirao je vrhunac prestiža koji Ilidža uživala u tom periodu.
U hotelu “Bosna” 1914. godine, posljednju noć proveli su nadvojvoda Franz Ferdinand i njegova supruga Sofija, neposredno prije nego što su ubijeni u atentatu. Ovaj događaj označio je početak Prvog svjetskog rata, a Ilidža je time zauvijek ušla u historiju. Iako je soba u kojoj su boravili ostala neprepoznata kao turistička ponuda, ovaj trenutak ostao je zapamćen u sarajevskoj povijesti.
