Dr. Atih Hadžikadić rođen je 1884. godine u Derventi. Nakon završene osnovne i srednje škole, školovanje je nastavio u Beču, gdje je diplomirao na Filozofskom fakultetu, a potom i doktorirao. Tokom svog akademskog i profesionalnog puta pokazivao je široka interesovanja za društvene nauke, obrazovanje i razvoj školskog sistema. Po povratku u Bosnu i Hercegovinu radio je kao profesor na Velikoj gimnaziji u Tuzli, gdje je stekao ugled predanog i obrazovanog pedagoga. Njegov rad u prosvjeti i iskustvo u obrazovnim institucijama doprinijeli su njegovom kasnijem angažmanu u administrativnim i inspekcijskim poslovima u okviru državne uprave.
Nakon službovanja u Tuzli, Hadžikadić je prešao u Sarajevo, gdje je obavljao dužnost školskog inspektora pri Kraljevskoj banskoj upravi Drinske banovine. Godine 1934. postavljen je za školskog inspektora Ministarstva trgovine i industrije, što je predstavljalo važnu funkciju u sistemu tadašnje jugoslavenske državne administracije. Njegovo zalaganje za unapređenje obrazovanja i stručno usavršavanje nastavnika bilo je prepoznato i u političkim krugovima, te je obavljao i dužnost narodnog poslanika, što ga je dodatno afirmisalo u javnom životu Bosne i Hercegovine između dva svjetska rata.
U aprilu 1941. godine, nakon uspostave ustaške vlasti u Sarajevu, dr. Atih Hadžikadić imenovan je za gradonačelnika glavnog grada Bosne i Hercegovine. Njegov mandat trajao je svega nekoliko mjeseci, od aprila do kraja augusta iste godine. U tom kratkom periodu upravljao je gradom u izuzetno složenim i opasnim okolnostima, u vrijeme kada su se odvijale masovne promjene u upravi, društvenim odnosima i strukturi vlasti. Nakon smjene s mjesta gradonačelnika, postavljen je za ravnatelja Državne trgovačke akademije u Sarajevu, gdje je nastavio svoj rad u obrazovanju i administraciji.
Nakon završetka Drugog svjetskog rata, nova vlast ga je optužila za saradnju s okupatorom. Vojni sud Komande grada Sarajeva 1945. godine proglasio ga je krivim i osudio na smrtnu kaznu strijeljanjem. Kazna je ubrzo izvršena. Njegova sudbina simbolizira tragične okolnosti kroz koje su prolazili brojni intelektualci i javni službenici tog vremena, čiji su životi i karijere završavali u vihoru političkih previranja i ratnih osvetničkih obračuna.
Adis Holjan
