Na grbu općine Kalesija, u mahali Ćive, smjestila se Atik džamija, najstarija muslimanska bogomolja u ovom kraju. Džamija se nalazi između naselja Gornje Vukovije i Tojšića, a njen naziv „Atik“, koji se koristi za mnoge džamije u Bosni, u prijevodu znači „stara“.
Predanje kaže da su trgovci s robom prolazili ovuda, krećući se iz pravca Brčkog prema Kladnju i Sarajevu. U blizini džamije bilo je i konačište koje se zvalo Viškonak, što je, vjerovatno, bio jedan od razloga za izgradnju prve džamije na ovom području. U osmanskim katastarskim defterima iz početka 17. stoljeća spominju se vlasnici nekretnina iz naselja Vukovije, među kojima su Mehmedefendija, Mehmed halifa imam, Džafer hatib i Mustafa mujezin. To svjedoči o postojanju džemata u tom vremenskom periodu.
Iako nije poznat izvor koji bi pouzdano ukazivao na vrijeme izgradnje, najstariji nišani u haremu Atik džamije, na kojima je uklesana 1186. godina po hidžretskom kalendaru, svjedoče o njenoj dubokoj povijesti. Na temelju historijskih podataka i arhitektonskih karakteristika, smatra se da je džamija izgrađena u 17. stoljeću.
Atik džamija u Ćivama izgrađena je bondruk konstrukcijom s drvenim skeletom i ispunom od pletera, koji je kasnije zamijenjen opekom. Prema osnovnoj koncepciji, džamija je jednoprostorna s četverovodnim krovom i drvenom munarom. Džamija ima pravougaonu osnovu, površine približno 75 kvadratnih metara, što je dovoljno za džemat.
Na ulazu u džamiju nalazi se drveni trijem, a prostor za molitvu je jednostavno, ali funkcionalno uređen. Nekadašnji enterijerski elementi, poput mihraba, ćursa, mimbera i mahfila, zamijenjeni su novim, ali su zadržali izvorni oblik i dimenzije. Ipak, mihrab i minber su nešto širi od originalnih.
Specifičnost ove džamije je drvena munara koja je u osnovi osmougaona, dok joj je donji dio ispod galerije oblikovan u formu zvijezde. Stranice munare obložene su kosim daščicama, što joj daje dekorativan izgled. Prema svim detaljima, jasno je da je džamiju gradio majstor s velikim iskustvom i vještinom.
Atik džamija pamti gotovo tri stoljeća postojanja i stotinjak imama. Prema predaji, najveći broj imama dolazio je iz porodice Imamović, njih devet. Džamija je bila jedina u ovom kraju, te je kroz stoljeća nekoliko puta renovirana. Iako nije stradala tokom velikih ratova, prestala je s radom 1980. godine zbog dotrajalosti.
Nakon 1996. godine započela je rekonstrukcija Atik džamije, koja je završena krajem 1997. godine. Uz džamiju se nalazi mezaristan s 21 starim nišanom, među kojima se izdvaja nišan Sulejmana iz 1878. godine. Na njemu je uklesana posveta: „On je Vječni Tvorac. Zapovijed ‘vrati se’ došla je od Njega pomilovanom i oproštenom Sulejmanu, sinu Ibrahima Čiva. Fatiha za njegovu dušu. Bože, oprosti im sve grijehe, pokrij im sve mane Sudnjeg dana i pridruži ih bliskima i posebnima…“
U martu 2018. godine Atik džamija je uvrštena među zaštićene nacionalne spomenike Bosne i Hercegovine, čime je postala trajno zaštićena kao važan dio kulturnog naslijeđa naše zemlje.
