Avdo Palić bio je komandant odbrane Žepe i pukovnik Armije Republike Bosne i Hercegovine tokom rata u BiH. Rođen je 1958. godine u selu Krivača kod Han-Pijeska. Prije rata je radio kao nastavnik i živio u Vlasenici, a kasnije u Sarajevu. Tokom rata ostaje u Žepi gdje organizuje otpor protiv četničkog agresora Sa suprugom Esmom, koju je upoznao tokom studija, dobio je dvije kćerke, Semru i Nejru. Završio je višu Vojnu akademiju. Godine 1992., se priključuje snagama Armije Republike Bosne i Hercegovine.
Nakon što je Žepa pala 1995. godine, Palić je organizovao evakuaciju više od 9000 civila i većeg broja vojnika, uz pomoć ukrajinskih mirovnjaka UN-a. Ostao je do kraja kako bi pregovarao o evakuaciji i time omogućio spas mnogima.
Avdo Palić je otišao na pregovore s ratnim zločincem Ratkom Mladićem u kamp UNPROFOR-a na Bokšanici kod Žepe. Tamo ga je dočekao drugi ratni zločinac, Zdravko Tolimir, kome je Palić hrabro, s osmijehom, pružio ruku i rekao: „Ja sam taj Avdo kojeg tražite.“
Nakon pada Srebrenice 11. jula, Žepa je bila pod pritiskom, a su trajale do 27. jula. Palić je predvodio sve te napore i uspio ispregovarati evakuaciju stanovništva s Ratkom Mladićem. Iako je znao kakva ga sudbina čeka, nije želio napustiti Žepu. Sigurnost svojih sugrađana stavljao je ispred vlastitog života, vjerujući da vrijedi žrtvovati sebe ako će time spasiti barem jedno dijete.
Tokom evakuacije Žepe, Avdo Palić je ostao uz civile do samog kraja, posebno se brinući o ranjenicima koji nisu mogli biti evakuisani. Kada je posljednji autobus napustio Žepu, naoružani ljudi su došli u kamp UNPROFOR-a i zatražili Palića. Dana 27. jula 1995. godine, nakon završetka evakuacije, Palića su zarobili pripadnici VRS-a. Zarobljen je u kampu UNPROFOR-a na Bokšanici kod Žepe. S njim su zarobljeni i Mehmed Hajrić i Amir Imamović, članovi ratnog Predsjedništva Žepe. Odveli su ga i svezali. UN-ov oficir Joseph odmah je obavijestio glavno sjedište UN-a i pokušao pratiti vozilo u kojem je Palić odveden, ali nisu uspjeli spriječiti njegovu otmicu.
Avdo Palić je 4. augusta odveden u tajni vojni zatvor u Bijeljini, a 5. septembra 1995. godine, prema naredbi Glavnog štaba Vojske Republike Srpske, kapetan Dragomir Pećanac i pripadnik VRS-a Željko Mijatović su ga izveli navodno radi razmjene zarobljenika. Taj datum se smatra danom njegove smrti, a vjeruje se da je ubijen pucnjem u potiljak.
Njegovi posmrtni ostaci pronađeni su 2001. godine u masovnoj grobnici kod Rogatice, ali zbog slabog DNK uzorka, identifikacija tada nije bila moguća. Prvobitno je sahranjen kao NN u Visokom. Tek 2009. godine nova analiza DNK potvrdila je s gotovo potpunom sigurnošću da se radi o Paliću. Nakon identifikacije, ukopan je u haremu Alipašine džamije u Sarajevu zajedno s Mehmedom Hajrićem i Amirom Imamovićem, koji su također bili zarobljeni s njim.
Palićeva žrtva predstavlja čin vrhunske ljudskosti i moralne odgovornosti. Odbranom Žepe, a potom i ličnim činom predaje kako bi spriječio pokolj, ušao je među najsvjetlije primjere bosanskog otpora i postao oličenje komandantske etike u najtežim trenucima historije.
U sarajevskom naselju Zabrđe, centralna ulica nosi ime Avde Palića, u čast heroja koji je svojom hrabrošću i žrtvom ostavio neizbrisiv trag u historiji odbrane naše domovine od agresora.
Adis Holjan
