Ban Matej Ninoslav na vlast je došao 1232. godine, u vrijeme kada je učenje Crkve bosanske već uveliko bilo rašireno, a društvena moć i utjecaj bosanske vlastele veći nego ikada. I sam ban dolazio je iz „heretičke“ porodice. Papa je ponovo, kao i u vrijeme Kulina, poslao u Bosnu svoga izaslanika, kardinala Jakoba, kako bi zaustavio širenje bosanske hereze. Jakob je bana Mateja Ninoslava uspio privoljeti da prihvati katoličantsvo, ali samo nakratko jer kao katolik nije mogao uspostaviti snažnu i stabilnu vlast nad vlastelom i slobodnim seljacima, koji su uglavnom slijedili učenje Crkve bosanske.
Nakon izvještaja iz Bosne da je ban Ninoslav ponovno prišao hereticima i da je njihov pokret zahvatio i susjedne zemlje, posebno Slavoniju, papa je, zajedno sa Ugarskom, 1235. godine poveo križarski pohod protiv Bosne, odnosno „rat za uništenje heretika“. Križarima je pružen snažan i odlučan otpor, tako da je rat je s prekidima trajao tri godine, ali za Rim i Ugarsku nije dao željene rezultate. Nakon što su se križari opljačkavši je povukli iz Bosne, stvari su u Bosni opet krenule svojim uobičajenim tokom. Križarski rat, pokrenut u cilju istrebljenja heretika, ujedinio je u otporu sve strukture bosanske države – domaću crkvu, vlastelu, seljaštvo i vladara.
Odmah nakon odbrane zemlje od križara Matej Ninoslav zaključio je u proljeće 1240. ugovor sa Dubrovnikom o trgovini i prijateljstvu. Tim je povodom „Matej Ninoslav, po milosti Božjoj veliki ban bosanski“ izdao povelju u kojoj kaže da je došao u Dubrovnik starim prijateljima… Ban Ninoslave se obavezao da će braniti Dubrovnik ako bi zaratio sa raškim kraljem. Sve to pokazuje da je, bez obzira na tek izdržani križarski rat, vojna snaga bana Ninoslava bila značajna, a njegova vlast, barem u najvećem i najvažnijem dijelu Bosne, čvrsta i postojana.
Početkom četrdesetih godina 13. stoljeća ugarsko-hrvatsko kraljevstvo pogodila je velika tatarska najezda, koja je opustošila sve što joj se našlo na putu, od Karpada do zidina dalmatinskih gradova. Tatari su zaobišli Bosnu, čime su vlast, položaj i vojna snaga bana Ninoslava dalje učvršćeni i ojačani.
Ban Matej Ninoslav iskazao se kao odlučan i sposoban vladar, a za njegove vladavine se, uprkos svim nastojanjima Rima i Ugarske da unište bosansku herezu, konačno učvrstila i potvrdila Crkva bosanska, a a katolička biskupija bila je prinuđena da svoje sjedište izmjesti izvan Bosne.
Mustafa Imamović, Historija Bošnjaka, BZK „Preporod“, Sarajevo 1997.
