Srednjovjekovne bosanske povelje administrativni su spisi koji dokazuju postojanje bosanske države i njenih vladara. Nastajale su na dvoru, a obično su ih pisali dijaci (pisari) po nalogu bosanskih banova, a kasnije kraljeva. Sačuvano je više povelja, a najpoznatija je Povelja bana Kulina, napisana 1189. godine. Kulinova povelja zapravo je državnički i diplomatski dokument upućen susjedima Dubrovčanima, kojim se njima kao prijateljima Bosne garantiraju sigurnost i zaštita kada putuju kroz Bosnu. Povelja je napisana bosanskom ili zapadnom ćirilicom. Ovaj histotrijski dokument ima višestruk značaj: 1. potvrđuje samu bosansku državnost i suverenitet jer se iz nje jasno vidi da je bosanski vladar imao suverenu vlast na području cijele tadašnje Bosne; 2. predstavlja jedan od najstarijih diplomatskih akata takve vrste na području Balkana i 3. predstavlja najstariji sačuvani pisani srednjovjekovni spomenik na južnoslavenskom prostoru. Kulinova je povelja prvorazredni spomenik bosanske srednjovjekovne države, njene pismenosti i kulture i kao takva zaslužuje da je bude analizirana i izučavana sa različitih aspekata.
O njoj su pisali mnogi naučnici i istraživači, a ovdje su pobrojani samo neki od radova…
