Iako su Bošnjaci 1878. godine pružili Austriji žestok otpor tokom okupacije, bosanski vojnici su u Prvom svjetskom ratu, boreći se u sastavu njene vojske, branili njenu carevinu satakvom odanošću i odlučnošću kao da su branili vlastitu zemlju.

Odmah po izbijanju rata sprovedena je mobilizacija kojom je popunjeno ljudstvo postojećih četiri, a potom osam bosanskohercegovačkih pješadijskih regimenti (pukova), zatim osam lovačkih bataljona, nekoliko jedinica brdske artiljerije, rezervnih bataljona za pripremanje operativnih jedinica, i radne jedinice. Radne jedinice su većinom sačinjavali pravoslavni obveznici u koje režim nije imao povjerenja, i kao takvi nisu bili naoružani. Bile su stacionirane u unutrašnjosti Monarhije i bavile su se popravkom puteva, gradnjom mostova itd. U sastavu bosanskohercegovačkih jedinica nije bilo konjaničkih odjela. Gotovo cjelokupni oficirski kadar bio je sastavljen od stranaca (najviše Austrijanaca), dok su pojedinci iz bosanske sredine upućivani u niže akademije. U toku rata u Bosni i Hercegovini je ukupno mobilisano 291.498 vojnih obveznika ili 16,2% stanovništva.

Sredinom 1917. godine bosanskohercegovačke trupe su brojale 234.662 vojnika. Od toga je u pješadiji služilo 212.541, ili 90,58%, u artiljeriji 4.111, u tehničko-prometnim jedinicama 2.924 i u ostalim jedinicama 15.046. Koncem 1917. godine sastav trupa je povećan na 298.773 vojnika. Tokom rata u uniformi je smrtno stradalo oko 38.000. Prosječni gubici za cijelu Bosnu i Hercegovinu iznosili su 12% od ukupnog broja vojno angažiranih osoba, ali su neki rejoni više stradali od drugih (Banja Luka, Srebrenica, Bileća, Foča, Mostar, Bugojno, Prozor itd.).

Bosanskohercegovačke regimente su u prvoj godini rata bile raspoređene u raznim divizijama. Nakon reorganizacije austrougarske vojske 1917. godine, stvorena je Osma bosanskohercegovačka pješadijska regimenta (nastala od 3. i 4. bataljona Četvrte bh. pješadijske regimente i 8. bh. pješadijskog lovačkog bataljona). Sve ove jedinice borile su se na raznim frontovima, prvo protiv srpske vojske na području istočne Bosne i u Srbiji, a onda na ostalim evropskim frontovima: u Galiciji, Poljskoj, Rusiji, Karpatima, ltaliji itd.

S teškim gubicima prve ratne godine, poljska siva je zamijenila dotadašnju svijetloplavu boju uniforme u austrougarskoj vojsci. Tako je i kod bosanskih jedinica, poljski siv fes zamijenio crveni.

Bosanske jedinice su učestvovale u krvavim bitkama poput bitke na Soči i Piavi, masivima gorja Monte Melette, Rombonu (Alpe), i drugim teškim bojištima. U ratnim izvještajima stoji da ondje gdje nije bilo bosanskih vojnika, druge jedinice su naticale fesove na motke ilipuške kako bi protivnička strana pomislila da se bori protiv Bosanaca nakon čega bi se dala u bijeg.

Zbog besprimjerne discipline, požrtvovanosti, odanosti i hrabrosti, bosanske jedinice su smatrane elitnim jedinicama austrougarske vojske. Austrijska komanda je bila fascinirana junaštvom i odvažnošću Bosanaca. Oficiri koji su ih vodili kroz bitke (poput Pera Blaškovića i Hansa Fritza) kasnije su o njima pisali u svojim ratnim memoarima sa puno epiteta i najboljim ocjenama kao borcima. Pero Blašković, jedan od njihovih zapovjednika, je zapisao ovo: ”Bosanci su pokazivali divotnu hrabrost polazeći u borbu bezprijekorno disciplinirani i mirni vršeći napadaj do posljednjeg juriša, kao da su na vježbalištu. Isto su tako Bošnjaci držali i čuvali svoje položaje doslovce ”do posljednje kapi krvi”, uz uvjet da je s njima bio oficir… Nikada nije Bošnjak zatajio u borbi, niti je ikada napustio svog starješinu ili svog druga… Po prirodi su bili blagi i pitomi i svaka je brutalnost bila protivna njihovom biću”. Koliko je Austrija cijenila sposobnost i odanost bosanskih vojnika potvrđuje podatak da je jednom bosanskom bataljonu bilo povjereno čuvanje cara Franza Josepha i držanje počasne straže na njegovom dvoru.

U toku Prvog svjetskog rata bosanskohercegovačke jedinice primile su ukupno 35.637 medalja za hrabrost. Na pješadijske regimente je ukupno dolazilo 27.245 medalja, a na pješadijske bataljone 8.392. Bosanskohercegovačkim vojnicma je dodijeljeno ukupno 146 zlatnih medalja za hrabrost; od toga broja 57 (39%) je pripalo vojnicima Druge bosanskohercegovačke pješadijske regimente. Od bosanskohercegovačkih jedinica najveći broj odlikovanja su primili vojnici Prve regimente (7.768) i Druge regimente (6.880). Druga bosanskohercegovačka regimenta bila je najodlikovanija austrougarska jedinica tokom Prvog svjetskog rata.

LITERATURA:

• Dr. Zijad Šehić: “ U smrt za cara i domovinu! Bosanci i Hercegovci u vojnoj organizaciji Habsburške monarhije 1878-1918.“, Sarajevo, 2005.
• Dr. Enver Imamović: “HISTORIJA BOSANSKE VOJSKE“, Sarajevo, 1999.