U latinskim izvorima poznat i kao modo Bosignanorum, specifičan je oblik bračnih odnosa koji se u pisanim izvorima najprije javlja u pisanju pape Grgura IX. Za razliku od običaja u tadašnjoj Evropi, gdje brak postepeno postaje jedan od svetih sakramenata, u svojoj osnovi lako sklopljiv, ali gotovo nemoguće razrješiv, u srednjovjekovnoj Bosni vladao je potpuno drugačiji običaj: brak je tajao po principu si eris mihi bona („sve dok si mi dobra“). Porijeklo ovog običaja jako je staro, iz nekih davnih, izvorima nepokrivenih vremena. Neki su ga autori pogrešno dovodili u vezu sa praksom Crkve bosanske, no postoje očiti primjeri kako su pripadnici sve tri konfesije u Bosni prakticirali ovakvo bračno uređenje. Glavni izvor za proučavanje braka na bosanski način jeste spis nazvan „Dubia vikara“ Bosanske franjevačke vikarije Bartola iz Alverne, koji je 1372/73. godine poslan na Rimsku kuriju. Taj spis se sastoji od 23 pitanja o različitim običajima u srednjovjekovnoj Bosni, ali i širem prostoru na kojem je djelovala ova vikarija, s kojim se vikar nije znao najbolje nositi. Sedam od spomenuta 23 pitanja posvećeno je neobičnom braku u Bosni. Tako, dok su evropski kraljevi ostajali u neželjenim, nesretnim i neplodonosnim brakovima, što će na kraju biti i uzrok, npr. konačnog razlaza Engleske za vrijeme Henrija VIII i Rimske crkve, bosanski kraljevi i velikaši nesmetano su sklapali i razvrgavali brakove još dok su im prethodne žene bile žive. Kralj Ostoja ženio se najmanje tri puta (kraljice Vitača, Kujava, Jelena Nelipčić), kralj Tvrtko II vjerovatno dva puta (nepoznata kraljica i Doroteja Gorjanska), kralj Tomaš dva puta (Vojača, Katarina), Veliki vojvoda Sandalj Hranić (Jelena rođ Crnojević, Katarina rođ. Hrvatinić, Jelena udovica Balšić), Vojvoda Juraj Vojsalić dva puta (Stana, Jelena), dok su bračne i vanbračne avanture Hercega Stjepana Vukčića-Kosače ušle u legende i narodnu predaju. Ovaj bračni običaj je bio toliko ukorijenjen u srednjovjekovno bosansko društvo da je nadživio i samo Bosansko kraljevstvo. (Lejla Nakaš, Drago Župarić, Ana Lalić, Dženan Dautović, Esad Kurtović: Codex Diplomaticus Regni Bosnae. Povelje i pisma stare bosanske države. Mladinska knjiga, Sarajevo 2018.)