Breuci su bili narod koji je naseljavao područje oko rijeke Save, područje Posavine u Bosni i Hercegovini na jugu i Slavonije u Hrvatskoj na sjeveru. Zapadna granica im je bila negdje u blizini rijeke Bosne, a istočna granica rijeke Drina i Dunav. Ptolomej u svom djelu „Geografija“ Breuke smješta u Donju Panoniju pa se zbog toga otvara pitanje da li su Breuci bili ilirski ili panonski narod. Apijan navodi za sve Panone da su dio sjeverne grupe ilirskih naroda, međutim, u modernoj nauci se oko toga vode rasprave. Breuci su se zajedno sa Dezidijatima pobunili protiv rimskog širenja na ova područja. Ustanak je trajao od 6. do 9. god. p.n.e. i na njegovom čelu su se nalazila dva imenjaka Batona, jedan je bio iz dezidijatskog, a drugi iz breučkog naroda. Ova pobuna je bila posljedica potlačivanja i velikog regrutovanja Ilira za ratove koje je vodila rimska država. Baton Dezidijatski je stao na čelo svog naroda, kojem su se uskoro pridružili i ostali, uključujući i Breuke. Rimski trgovački putevi su bili prekinuti, a vojska uništena. Za vrlo kratko vrijeme cijelo područje današnje Bosne i Hercegovine je bilo pod kontrolom pobunjenika. Rimljani su doživjeli niz poraza i morali su angažovati iskusnog generala Germanika, koji je nakon tri godine ugušio ustanak. O ovim događajima rimski izvor Svetonije je napisao da je to, nakon Punskih ratova, najteži rat kojeg su vodili Rimljani. Nakon žestokih borbi, Breuci su se predali i bili su porobljeni. Nakon toga su mnogi raseljeni u Dakiju, današnju Rumuniju, gdje su se asimilirali sa lokalnim stanovništvom.

Mesihović, Salmedin: Ilirike, autor, Sarajevo, 2014.

Mesihović, Salmedin; Šačić, Amra: Historija Ilira, Univerzitet u Sarajevu, Sarajevo, 2015.

Stipčević, Aleksandar: Iliri : povijest, život, kultura, Školska knjiga, Zagreb, 1991.