U Novom Sadu Arnautović štampa brošuru Bezakonja austrijske uprave u Bosni i Hercegovini, u kojoj iznosi oštru kritiku režimu zbog čega ga austrougraska vlast šalje u internaciju na period od šest mjeseci, u Rašku Goru kod Mostara do maja 1902. godine.

Osim brošure, Arnautović piše članke u novosadskoj Zastavi, gdje se isti objedinjuju u više knjiga, zajedno sa drugim autorima, te distribuiraju ilegalno u Bosni. Pod pseudonimom Ehli Islam objavio je knjigu Spisi islamskog naroda u Bosni i Hercegovini u stvari vjersko-prosvjetnog uređenja i samouprave u Novom Sadu 1903. godine.

U navedenoj brošuri Arnautović piše stvari u kojima se mogu pronaći brojne paralele u trenutnom odnosu prema Bošnjacima, gdje kaže:

“Kad je riječ o upravi Bosne i Hercegovine, onda možemo govoriti o trajanju i djelovanju te uprave istom od vremena od kako je u ovijem pokrajinama provedena neka bajagi „državna organizacija“, te od kako je uprava ovijeh pokrajina povjerena i to neograničeno i bez ikakve parlamentarne kontrole — zajedničkom ministru finansija Benjaminu pl. Kalaju”.

“Od vremena ove „uređenosti“, ili bolje reći potpune neuređenosti, tj. od kada ministar Kalaji samostalno i samovoljno kraljuje u Bosni i Hercegovini, od tada je narod u ovim pokrajinama, u svakom pogledu pošao u nazadak. Sveopćem i rapidnom propadanju bosansko-hercegovačkog naroda, jedini je uzrok objesna i nasilnička sistema vladavine, koja nam je već i život zagorčala. Kaliji je mislio, da ima posla sa azijatskim narodom, pa je njegova uprava činila a i danas još čini sve, samo da narod što većma stegne u okove krutoga apsolutizma, svaka sloboda da se ukine, svakom i samostalnom napretku da se na put stane, sve što je do sada postojalo da se bez obzira sruši, a sve da se unese nešto novo narodu tuđe, neugodno, nepotrebno i nekorisno”. 

(iz brošure Bezakonja austrijske uprave u Bosni i Hercegovini – Šerif Aranutović)

Adis Holjan