Crkva bosanska je kroz stoljeća intrigirala historičare, koji su, pokušavajući je razumjeti, često njen karakter prilagođavali modernim konceptima vezivanja religije i nacije. Tako su joj selektivno pripisivali katoličke, pravoslavne ili heretičke osobine, što je zamaglilo njen stvarni značaj. Ipak, nesporno je da je Crkva bosanska bila ključan element srednjovjekovnog društva Bosne, oslanjajući se na duhovne vrijednosti i legitimaciju vlasti Bosanskog kraljevstva. Njeni počeci ostaju nejasni, dijelom zbog oskudnih historijskih izvora. Postanak Crkve povezuje se s dislokacijom Bosanske biskupije u Đakovo do 1252. godine, iako se kao institucija sa uređenom hijerarhijom spominje tek 70-ak godina kasnije. Zasnovana na kršćanskom učenju, Crkva bosanska bila je nezavisna od Rima i Carigrada, što je izazivalo sumnju i neprihvatanje od strane Katoličke i Pravoslavne crkve. Od kraja 12. stoljeća, bosanske krstjane su te iste institucije nazivale hereticima, iako je teško utvrditi konkretne razlike u njihovom učenju. Razlozi za takve optužbe vjerovatno leže u slavenskom bogoslužju, monaškom načinu života i odbijanju vanjske vjerske jurisdikcije. Većina pisanih izvora koji optužuju Crkvu bosansku za krivovjerje potječu iz katoličkih i pravoslavnih krugova, zbog čega im treba pristupati oprezno, bez odbacivanja, ali i bez nekritičkog prihvatanja.