Šejh Fevzi Mostarac (rođen između 1670. i 1677, umro 1747) bio je značajan književnik iz Bosne i Hercegovine, bošnjačkog porijekla. Pisao je na orijentalnim jezicima, prvenstveno na perzijskom i turskom jeziku. Njegovo stvaralaštvo pripada području islamskog misticizma, a posebno se ističe njegov doprinos u okviru mevlevijskog tarikata.
Obrazovanje je stekao u Istanbulu, u poznatoj mevlevijskoj tekiji Galata. Po završetku školovanja vratio se u rodni Mostar, gdje je djelovao kao mesnevihan, odnosno tumač Mesnevije Dželaluddina Rumija, i predavač perzijskog jezika u Katedri za Mesneviju. Tu katedru je još u 16. stoljeću osnovao Derviš-paša Bajezidagić, također Mostarac i visoki osmanski dužnosnik.
Fevzi Mostarac bio je predmet proučavanja brojnih orijentalista kao što su Safvet-beg Bašagić, Mehmed Handžić, Hazim Šabanović, Milivoje Malić i, u novije vrijeme, Sedad Dizdarević. Međutim, većina njih je pažnju posvećivala isključivo njegovom najpoznatijem djelu Bulbulistan, dok je ostatak njegovog književnog opusa ostao gotovo neistražen.
Važne podatke o Fevzijinom životu nalazimo u poslanici pjesnika Zejnil-bega Čengića, poznatog pod pseudonimom Kudsi, koji u stihovima evocira uspomene na Fevziju, spominjući njegovu duhovnu i književnu misiju, čežnju za Istanbulom, predavanja perzijskog jezika, i njegovu moguću samoću i povučenost u starosti.
Od Fevzijevog pjesničkog stvaralaštva sačuvano je dvadesetak pjesama na turskom jeziku. Među njima su tri hronograma povodom bošnjačke pobjede nad Austrijancima kod Banje Luke 1737. godine, četiri gazela, jedna šarkija, jedna rubaija, jedna elegija napisana nakon smrti šejha Juje iz Mostara 1707. godine, jedna molitvena pjesma (munadžat) i devet pobožnih pjesama (ilahija).
Fevzijevi gazeli potiču iz njegovog ranijeg stvaralačkog perioda, kada sufijska tematika još nije bila dominantna. Džemal Ćehajić smatra da ti gazeli odražavaju mladalački zanos i novu ljubav. U kasnijim pjesmama, naročito u elegiji i ilahijama, uočava se snažna sufijska nota i duhovni zanos. Fevzi je bio istinski pripadnik sufijskog reda mevlevija, što je jasno vidljivo i u njegovim djelima i načinu života, obilježenim učenjem Dželaluddina Rumija.
Njegovo najpoznatije djelo je Bulbulistan, što u prijevodu znači Perivoj slavuja. Nastalo je po uzoru na perzijska klasična djela poput Sa’dijevog Đulistana i Džamijevog Beharistana. To je ujedno i jedino cjelovito književno djelo na perzijskom jeziku napisano na prostoru Bosne i Hercegovine. Djelo je završeno 1739. godine u Mostaru i predstavlja književni izraz tadašnjih društvenih i političkih okolnosti, kao i utjecaja islamske i turske civilizacije.
Fevzija je u Bulbulistanu prikazao svoj duhovni pogled na svijet i pokušao poučiti ljude o prolaznosti ovozemaljskog života i potrebi za povratkom Bogu. Knjiga je napisana u klasičnoj istočnjačkoj formi didaktičke proze isprepletene stihovima, koji prenose glavnu poruku. Prozni dijelovi se smjenjuju s gazelima, rubaijama i drugim poetskim elementima. Ova forma je karakteristična i za arapsku književnost, a svoje porijeklo vuče iz sanskrtske tradicije preko pahlevi jezika.
Zbog načina pripovijedanja i strukture, Bulbulistan podsjeća na Hiljadu i jednu noć, poznato djelo koje kombinuje prozu i poeziju u svrhu zabave i pouke.
Fevzi Mostarac zauzima važno mjesto u bošnjačkoj književnosti i kulturnoj historiji. Njegov rad svjedoči o visokom stepenu obrazovanja i kulturnoj povezanosti Bosne s iransko-turskim svijetom u osmanskom periodu.
Adis Holjan
