Derviš-paša Bajezidagić bio je bosanskohercegovački pjesnik i osmanski državni službenik, rođen u mahali Podhum u Mostaru tokom 1560-ih godina, kao sin uglednog Mostarca Bajezidage. U djetinjstvu je odveden u Istanbul, gdje je tokom vladavine sultana Selima II (1566–1574) stekao visoko obrazovanje. Po završetku školovanja primljen je u carski dvor sultana Murata III (1574–1595), gdje je obavljao dogandžijsku službu, a kasnije postao i sultanov lični savjetnik.
Zahvaljujući svom znanju arapskog, perzijskog i turskog jezika, te pjesničkom daru, sultan mu je povjerio da na turski prepjeva etičko-mistično perzijsko djelo “Sehaname” pjesnika Benna’ija. Godine 1592. podigao je mesdžid u svojoj rodnoj mahali u Mostaru. Na dvoru ostaje sve do smrti sultana Murata III, nakon čega se djelomično distancira od dvora, ali ostaje zadužen za pitanja sokolarstva. Učestvovao je u osvajanju tvrđave u mađarskom Egeru 1596. godine, gdje se istakao hrabrošću. Godine 1599. imenovan je bosanskim beglerbegom.
Za vrijeme službe u Mostaru je intenzivno radio na dovršavanju svog vakufa. Vakufnama iz 1593. godine potvrđuje da je u Mostaru sagradio džamiju s munarom, mekteb medresanskog tipa, te biblioteku. Za izdržavanje svojih zadužbina uvakufio je devet dućana, pet mlinova na Buni i 130.000 dirhema. Detaljno je odredio plaće muteveliji, imamu, mujezinu, kajjimu i katibu, kao i njihove vjerske i obrazovne obaveze, uključujući svakodnevno učenje Kur’ana i njegovo tumačenje.
Godine 1602. prilikom posjete Mostaru svom vakufu je pridodao još 30.000 dirhema i naložio uspostavljanje katedre za tumačenje Mesnevije Mevlana Dželaludina Rumija. Predavač je bio obavezan držati ders četiri puta sedmično na različitim lokacijama, protumačiti po jedan kur’anski ajet i hadis, te ustupiti mjesto boljem ukoliko se pojavi.
Derviš-paša je iza sebe ostavio dva divana, na turskom i perzijskom jeziku, kao i prepjev Rumijeve “Mesnevije” u dva toma. Njegove pjesme karakteriše refleksivnost i duhovna dubina, a posebno se izdvaja “Gazel o Mostaru”, kao i tarih posvećen Starom mostu. Pjesništvo mu je bilo prožeto ljubavlju prema rodnom gradu i duhovnim vrijednostima, što potvrđuju i stihovi iz njegovih rubaija.
Pripadao je mevlevijskom tarikatu, a učenik mu je bio znameniti komentator perzijskih klasika Ahmed Sudi Bosnevi. Derviš-paša je za života obavio hadž, te se spominje i kao hadžija. Njegov sin Ahmed-beg bio je također pjesnik pod pseudonimom Sabuhi.
Godine 1603. dok je vojevao pod komandom Lala Mehmed-paše u blizini Csepel-Szigeta, poginuo je u bici. Istovremeno je s Porte stigla odluka o njegovom imenovanju za vezira, koju nije dočekao. Noć uoči smrti spjevao je stih u kojem izražava predanost sudbini.
Derviš-paša nije ostavio velik trag u osmanskoj književnosti poput Sabita Alauddina Užičanina niti je komentarisao perzijske klasike kao Ahmed Sudi, ali je svojim životom i djelom dao snažan primjer kako se može povezati uspjeh u carstvu s ljubavlju prema rodnoj grudi. Svojim vakufima, pjesmama i duhovnim naslijeđem ostavio je trajnu vrijednost Mostaru i Bosni i Hercegovini.
Adis Holjan
