Dezidijati su bili ilirski narod koji je naseljavao dijelove srednje Bosne. Postoje različita mišljenja oko porijekla njihovog imena. Neki njihovo ime povezuju sa južnoslavenskim jezicima, a drugi sa albanskim. Najvjerovatnije se njihovo ime može povezati sa albanskom riječi „dash“, što znači ovan. Jedna od glavnih privrednih grana ovog naroda bilo je stočarstvo pa tako ova teorija ima smisla.

Njihova sjeverna granica je bila otprilike oko današnjeg grada Zenice, a istočni susjedi su im bili Autarijati. Pored autarijatske glasinačke kulture, dezidijatska srednjobosanska kultura je bila autohtona na zapadnom Balkanu. Jedno od najznačajnih nalazišta srednjobosanske kulture je gradina Pod kod današnjeg Bugojna. Pored ove gradine, važna nalazišta su još gradine u dolini Lašve i gradine u Sarajevskom polju. Dezidijati su, zahvaljujući povoljnom geografskom položaju, plodnom zemljištu, dobrim pašnjacima i bogatim rudnim nalazištima, dostigli visok stepen razvitka. U vrijeme Oktavijanovih ratova od 35-33. god. p.n.e. pokoreni su od strane Rimskog carstva.

Dezidijati su poznati po podizanju Batonovog ustanka. Dezidijati su se zajedno sa ostalim ilirskim narodima pobunili protiv rimskog širenja na ova područja. Ustanak je trajao od 6. do 9. god. p.n.e. i na njegovom čelu su se nalazila dva imenjaka Batona, jedan je bio iz dezidijatskog, a drugi iz breučkog naroda. Ova pobuna je bila posljedica potlačivanja i velikog regrutovanja Ilira za ratove koje je vodila rimska država. Baton Dezidijatski je stao na čelo svog naroda, kojem su se uskoro pridružili i ostali. Rimski trgovački putevi su bili prekinuti, a vojska uništena. Za vrlo kratko vrijeme, cijelo područje današnje Bosne i Hercegovine je bilo pod kontrolom pobunjenika. Rimljani su doživjeli niz poraza i morali su angažovati iskusnog generala Germanika, koji je nakon tri godine ugušio ustanak. Posljednje dezidijatsko uporište bio je grad Arduba, za koji se smatra da se nalazio kod današnje Zenice.

O ovim događajima rimski izvor Svetonije je napisao da je to, nakon Punskih ratova, najteži rat kojeg su vodili Rimljani. Rimski izvori su također zabilježili i zadnji otpor Dezidijata, naglašavajući kako se ponosne ilirske žene sa djecom u naručju bacuju sa zidina Ardube da ne bi pale u zarobljeništvo. Baton je bio zarobljen i odveden u Rim, a područje na kojem su živjeli Dezidijati je smireno i krenulo je proces romanizacije.

Mesihović, Salmedin: Ilirike, autor, Sarajevo, 2014.

Mesihović, Salmedin; Šačić, Amra: Historija Ilira, Univerzitet u Sarajevu, Sarajevo, 2015.

Stipčević, Aleksandar: Iliri : povijest, život, kultura, Školska knjiga, Zagreb, 1991.