Rođen je u Maglaju 19.10.1892. godine, a umro 29. 1. 1954. godine u Sarajevu. Bio je učitelj, prosvjetitelj, pisac, urednik listova, aktivan u borbi za otvaranje škola, opismenjavanje i preporod stanovništva na kulturnom polju, zajedno sa Safvet-begom Bašagićem, Osmanom Nuri Hadžićem, reisom Džemaluddinom Čauševićem, Ademagom Mešićem, Spahom i drugim „naprednim muslimanima“. Bio je i narodni poslanik na listi Jugoslavenske muslimanske organizacije. Autor je „Zelenog busenja“, prvog bošnjačkog romana. Sa svojim prvim književnim radovima javljao se u časopisu „Bošnjak“, koji je uređivao Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak. Uređivao je mnoge muslimanske kalendare među kojima „Bajraktar“ i „Mearif“ te suosnivač časopisa „Behar“ i društva „Gajret“. U časopisima je objavljivao pripovijetke i stručne članke te je izdao roman „Nova vremena“ i zbirku novela „Na obali Bosne“.U komunističkom režimu pao je u nemilost nove vlasti navodno zbog saradnje sa fašistima. Bio je osuđen na pet godina robije, oduzeta mu je mirovina i uskraćeno pravo da se bavi društvenim radom.
Mulabdić je nesumnjivo najznačajniji prozni pisac u vrijeme austrougarske vladavine. Uz magistralno značajan roman Zeleno busenje (1898) napisao je u razdoblju od 1895. do 1907. godine i niz pripovijetki od kojih je samo dio objavio u zbirci Na obali Bosne (1900).
Mulabdićeva umjetnost pripovijedanja pretače se u širokom spektru pripovijednih oblika od idilične folklorne price, anegdotalne crtice i sentimentalno-evokativne “uspomene” do složenijih oblika narativne strukture novele i fabularno razvijene pripovijesti.
Mulabdićeve priče još uvijek “čuvaju” toplinu harmonične atmosfere patrijarhalnog svijeta i života zasnovanog na tradicionalnim vrijednostima koje se bespogovorno privataju, slijede i poštuju. Zato negove proze gotovo uvijek započinju slikama idiličnih suglasja čovjeka, prirode, porodice i društva, radosnog i skladnog prožimanja čovjeka i svijeta. Zaplet nastaje u trenucima kada se taj sklad naruši bilo hirovitošću sudbine ili neminovnošću društveno-historijskih promjena, bilo slabošću pojedinca i negovom kratkotrajnom sumnjom u vrijednosti koje taj obrazac života nosi u sebi.
