Emin Granov (Sarajevo, 15. februara 1920) bio je član organizacije Mladi muslimani, poznat po svom radu na duhovnom i intelektualnom osnaživanju bošnjačke omladine.
Rođen je u Sarajevu. Otac mu je bio musliman, a majka Njemica. Prve godine života proveo je u Ulici Magribija, a 1929. godine porodica se preselila u Golobrdicu. U rodnoj mahali imao je kontakte s islamskom tradicijom, što je uticalo na njegovo kasnije djelovanje. Granov je završio Prvu gimnaziju, gdje se upoznao i družio s Esadom Karađozovićem i Husrefom Bašagićem. Njihovo prijateljstvo opisivao je kao duhovno bratstvo, koje je bilo jače od krvnog srodstva. Tokom gimnazijskih dana, Granov i njegovi prijatelji bili su poznati po svojim znanjem i sposobnošću da šire islamske ideje među omladinom, a njihovi govori i diskusije privlačili su pažnju i drugih učenika.
Godine 1939. upisuje studij na Tehničkom fakultetu u Beogradu, strojarski odsjek, gdje stanovao u domu beogradskog Gajreta “Osman Đikić”, u kojem su boravili brojni studenti iz Bosne i Hercegovine. Tamo se uključuje u aktivnosti Mladih muslimana. Izbijanje Drugog svjetskog rata 1941. prekida mu studij, te ga nastavlja u Zagrebu, gdje je smješten u domu Narodne uzdanice.
U 1943. godini odlazak u vojsku ponovo mu prekida studij, a pred kraj rata pojavljuje se u skupini Mladih muslimana koji su izbjegavali služenje vojske. Nakon završetka rata i dolaska komunista na vlast, članovi organizacije bili su progonjeni i osuđeni na teške kazne, zbog čega Granov ne može nastaviti studij sve do 1958. godine, kada ponovo upisuje fakultet i diplomira 1961. godine.
Nakon završenog studija radio je kao strojni inženjer, najvećim dijelom u preduzeću “Vasa Miskin Crno”. Zbog političkih progona ostvario je relativno mali radni staž i zbog starosti morao je otići u penziju. U poznijoj dobi oženio se i dobio dvoje djece. Nakon penzionisanja živio je u Sarajevu.
Emin Granov ostaje zapamćen po svom radu u organizaciji Mladi muslimani, svom intelektualnom doprinosu i posvećenosti širenju islamskih i nacionalnih ideja među bošnjačkom omladinom, kao i po prijateljstvu i saradnji s ključnim vođama tog pokreta, među kojima su bili Esad Karađozović i Husref Bašagić.
Adis Holjan
