Fadil Kurtagić, bosanskohercegovački pjesnik i publicist, rođen je u Kladnju, 6. januara 1889. godine, gdje je završio osnovno obrazovanje. Pet razreda gimnazije završio je u Tuzli i jedan razred učiteljske škole u Sarajevu, nakon čega je prekinuo svoje dalje školovanje.
Bio je službenik u Zemaljskoj banci u period od 1911. godine do 1922. godine, kada prelazi u Zagreb na poziciju generalnog sekretara Saveza bankovnih činovnka Jugoslavije i na toj poziciji ostaje do 1939. godine. Po okončanju navedenog angažmana, vraća se u Sarajevo i biva personalni referent u Glavnoj bratinskoj blagajni u Sarajevu. Poslije radi u Ministarstvu rudarstva do 1947. godine, kada odlazi u penziju.
Kao osamneastogodišnjak, 1907. godine objavio je svoju Prvu pjesmu. U svojoj ranoj mladosti bio je je istaknuti pristaša Stranke prava i aktivno je radio na njenom populariziranju kod bošnjačke omladine. Godine 1919. izdao je knjigu pjesama Stihovi koja je sadržavala 48 pjesma. Njegova poezija bila je često s temama vjerske pobožnosti i društvene pravde. Jedna od njegovih pjesama, Bajramski uranak, opisuje duboku pobožnost i ljubav prema domovini.
U Zagrebu je profilirao svoje političke ideje gdje je bio član zagrebačkog Odbora Hrvata iz Bosne i Hercegovine, osnovanog povodom aneksije BiH, te sudionik pravaške konferencije o gradnji džamije u Zagrebu. Godine 1914. bio je hapšen zbog antiaustrijskog djelovanja.
Nakon 1919. godine Fadil Kurtagić ne piše poeziju, već se bavi društvenim temama, a posebno se bavi pitanjem radništva i radničkog udruživanja i organiziranja, što pokazuje kroz brošuru s nazivom Intelektualni radnici i radnički pokret koju je objavio je 1927. godine, a 1928. izdaje i svojevrstan manifest-statut bankovnih činovnika nazvan Ciljevi i ustrojstvo Saveza bankovnih činovnika i namještenika Jugoslavije.
Kao pjesnik i pisac nekoliko političkih članaka objavljivao je mnogimlistovima kao što su Behar, Biser, Osvit,Muslimanska sloga, Muslimanska svijest,Hrvatski dnevnik iMlada Hrvatska. Dao je kritički osvrt na bošnjačku književnost i bošnjačke pisce (koje on imenuje muslimanskim). Posebno je vrednovao i hvalio literarno djelo Safvet-bega Bašagića, a pisao je i o Abdurezaku Hifziju Bjelevcu.
Godine 1941. vraća se pisanju proze i u Zagrebu izdaje knjigu novela Mali ljudi iz velikih škola.
Umro je 15. novembra 1958. godine u Sarajevu, ostavljajući značajan trag u bosanskohercegovačkoj književnosti i društvenom životu svog vremena. Iza njega su ostala djela koja svjedoče o njegovom intelektualnom angažmanu i posvećenosti političkim i društvenim pitanjima.
Adis Holjan
