Glagoljica je najstarije slavensko pismo. U naučnim je krugovima uvriježeno mišljenje da je glagoljica starija od ćirilice. Postoje dokazi, mada uglavnom indirektne prirode da se i u Bosni prvo uporebljavala glagoljica. Međutim, od nje nije ostalo mnogo tragova.  Naime, glagoljica je srednjovjekovno pismo naslijeđeno iz staroslavenske jezičke tradicije te se, poprimivši određena lokalna obilježja, transformirala kao specifično bosanska poluobla glagoljica. Kao dokaz prvobitne upotrebe glagoljice u Humu i Bosni citiraju se obično dva, poluoblom glagoljicom pisana odlomka Apostola, Grškovićev i Mihanovićev iz 12. odnosno 13. st., kao i Splitski odlomak misala iz 13. st. O upotrebi glagoljice u Bosni svjedoče i epigrafski natpisi, odnosno dvije ktitorske ploče: Humačka ploča sa crkve sv. Mihaila u Humcu u zapadnoj Hercegovini iz 12. st., pisana ćirilicom ali s pet glagoljičnih slova, kao i glagoljični natpis iz Kijevaca, nešto ranije datiran, nađen u Manastirištu ispod Kozare kod Bosanske Gradiške. Glagoljički tekstovi u Bosni javljaju se i u sklopu ćiriličnih spomenika, poput Zbornika krstjanina Radosava i Čajničkoga evanđelja, ali tu ne možemo govoriti o kontinuitetu upotrebe glagoljice na bosanskome području tokom čitavoga srednjeg vijeka. Glagoljica se po svemu sudeći kratko zadržala u upotrebi u Bosni i već ju je u 12. stoljeću potisnula ćirilica.