Gradska cazinska džamija smještena je na najvišem platou utvrde Starog grada, koji je, prema arheološkim nalazima, izgrađen u srednjem vijeku. Tada su Cazin i okolinu nastanjivali pripadnici plemena Kačića. Nije poznato kada je Cazin darovan biskupu kninskome, ali se pretpostavlja da su mu imanje darovali još hrvatski kraljevi. U 9. i 10. stoljeću, hrvatski knez Trpimir pozvao je iz Italije benediktince da šire kršćanstvo, a oni su sagradili malu crkvu na brežuljku, koja je dala ime gradu. Riječ casa na latinskom i talijanskom znači “kuća”, a uz deminutiv –ino, daje Casino, što u prijevodu znači “mala kuća”, čime je nastalo ime Cazin.
Cazin se u povijesti spominje češće od 1522. godine, nakon što su Osmanlije osvojile Knin. Tada je Cazin postao sjedište kninskih biskupa, a 1576. godine Osmanlije pod komandom Ferhad-paše zauzimaju Cazin i Bužim. U srednjovjekovnoj utvrdi izgrađena je prva džamija. Iako su izaslanici austrijskog cara zahtijevali povratak grada, Porta je odbila, jer je u utvrdi već bila sagrađena džamija, koja je osigurala prisutnost Osmanlija u Cazinu.
Džamija je preživjela stoljeća, no srušena je 1879. godine, a iste godine sagrađena je nova s drvenom munarom, koja je bila jedna od najvećih u Bosni i Hercegovini. Prema zapisima, u džamiji je tada klanjalo oko 2.000 ljudi.
U 16. stoljeću Osmanlije su nastavile jačanje cazinske utvrde, jer je grad bio ključna tačka na granici između dvaju carstava, zbog čega je i nazvan Krajina. Cazin je u to vrijeme postao važan grad pod osmanskom upravom, a u okviru Bosanskog sandžaka osnovan je Kamengradski kadiluk, kojem je pripao i Cazin. Prema ugovoru iz 1625. godine, u svim gradovima Krajine, uključujući Cazin, bile su smještene vojne posade.
Nakon Karlovačkog mira 1699. godine, Cazin gubi stratešku važnost, a utvrda je napuštena 1851. godine, kada je i opalio posljednji top sa cazinske tvrđave u znak pobune protiv Omer-paše Latasa. U istoj godini, sagrađena je i nova džamija koja nadmašuje prošlu.
Usred Gradske džamije u Cazinu, gotovo stoljeće i po, još uvijek stoji ogroman i prelijepi carski luster. Nekada su svjetlost davale uljanice, a danas sijalice. Ovaj luster, na naselje u Cazin, poslao je ni manje ni više nego austrougarski car Franjo Josip, nakon što je džamija sagrađena 1880. godine.
Na munari džamije urezan je tarih iz 1924. godine, koji nas opominje riječima:
“Bože, ne okreni naša srca nakon što si nas uputio i udijeli nam svoju milost. Bože, Ti si onaj koji će okupiti svijet na dan u koji nema nikakve sumnje.”
