Bio je bliski saradnik Husein-kapetana Gradaščevića u borbi protiv sultanovih reformi. Decenijama se uspješno odupirao prijetnjama i sili na obje strane. Nadzirao je zapadnu granicu Bosanskog pašaluka i sukobljavao s austrijskom vojskom Vojne krajine. Vlastite vojske imao je 12000. 1822. g. je obnovio napad na grad Cetin i okolinu, koji je sultan izgubio u prethodnim borbama. Svojom odlučnošću, smjelošću i drskošću Pećki je dovodio vezira Dželaluddin-pašu do bijesa. Zaustavljao ga je ondje gdje je zaustavljao sve dotadašnje bosanske namjesnike, među nesposobne i jalove vojskovođe, kakvih je dvor bio prepun.
Kapetan Beširević, čelnik Ostrožačke kapetanije i zet Hasanagin, ovako vidi svog punca: „Hasanaga pokreće privatne ratne pohode, sam bira ratove. Tvrdoglav je, zna da ne može vratiti izgubljene gradove, a jednako uporno kidiše da ih vrati. Ne haje što se zbog njega glože Beč i Carigrad. Prkosi obojici. Ističe svoju silu, ponižava protivnika. Čini to na grub i osoran način“. Kapetan Husein-beg Gradaščević ga miri sa Hasanagom riječima:
„Hasanaga ne podnosi slabosti. Svojom snagom se opire tuđoj snazi. Nastoji da se dušmani boje njega, a ne on njih. Teret čuvanja naše zapadne granice najvećim dijelom pada na pleća Hasanage Pećkog. Bez obzira na svoje mahane našem vilajetu je potreban kao žednom voda“. Hasanaga Beširević Pećki je doživio duboku starost. Umro je kao prognanik u Carigradu 1833.g.
