Hutba je sedmično obraćanje imama (hatiba) svojim džematlijama prilikom džume-namaza i dva puta za bajram-namaze, koje još datira od Muhammeda, a. s., koji je u svojstvu hatiba saopćavao istine i načela vjere, pozivajući ljude slijeđenju vjere i vjerskih propisa. Da je hutba tradicionalna forma islamskog odgojno-obrazovnog djelovanja potvrđuje i činjenica da su hatibi stoljećima, putem hutbi od petka do petka, zajednicu vjernika usmjeravali ka etički odgovornom odnosu prema Allahu, dž.š., sebi, svojoj okolini i zajednici.

U Bosni i Hercegovini se stoljećima njegovala, čuvala i prakticirala forma hutbe i vaza kao najrasprostranjenija i legitimna forma vjersko-prosvjetnog rada. Kao takva, hutba je predstavljala prerogativu imama koju je, poslije osmanske vlasti u Bosni i Hercegovini, potvrđivao reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovni svojom muraselom. To je u vjerskoj praksi značilo da je kazivanje na hutbi značilo istovremeno govoriti jezikom i argumentima vjere uz poznavanje, poštivanje i zastupanje zvaničnog stava organa i autoriteta zajednice.