Pisan je 1404. godine za Hrvoja Vukčića Hrvatinića. Danas se nalazi u Bolonji (Biblioteca dell’Università. Manoscritti. No 3575B). Pisan je na pergamentu, 359 listova, format: 17 x 11 cm. Rukopis je napisao krstjanin Hval. Hvalov zbornik sadrži: 1. Jevsevijevu poslanicu Kiprijanu o harmoniji evanđelja s deset tabela konkordancije, 2. Četveroevanđelje, 3. Sinopsis Pseudo-Atanasija o simbolima evanđelista, 4. Apokalipsu, 5. Dekalog (deset zapovijedi), 6. Poslanicu Doroteja episkopa tirskog o učenicima gospodnjim, 7. Poslanicu svetog Epifana episkopa Kipranina o 12 svetih apostola, 8. Obhoždenije Pavla apostola, 9. Mučenije Pavla apostola, za koje se neposredno vezuje jedan opći prolog bez naslova, 10. Historija djela apostolskih, 11. Djela apostolska, 12. Apostolske (katoličke) poslanice, 13. Prvo slovo Pavla apostola; te dva egzegetska članka, 14. Pregled dijelova glava i stihova Pavlovih poslanica, 15. Pročrtanije, 16. Pavlove poslanice, 17. Psalmi Davidovi, 18. Devet biblijskih pjesama.Jedan cjeloviti tekst Apostola sačuvan je u okviru Zbornika krstjanina Hvala.
Pismo mu je poluustavna ćirilica bosanskog tipa. Spada u jedan od najljepše i najbogatije iluminiranih rukopisa bosanske srednjovjekovne pismenosti. Pisar na marginama bilježi ime naručioca knjige (f. 53r i f. 95r); jedan zapis na f. 109v; na dva mjesta uz Apokalipsu na f. 140v i f. 142r; na vertikalnim marginama Hval. je ponekad ostavljao kratke komentare o tekstu evanđelja (npr. na f. 121v). Četveroevanđelje uvršteno u Hvalov zbornik tekstovno-leksički pripada starijoj, južnoslavenskoj redakciji, tj. ima arhaičan tekst koji ga pridružuje skupini rukopisa koji pripadaju prvoj redakciji slavenskoga prijevoda evanđelja. U kolofonu se pisar predstavio kao Hval krstjanin, što je direktno naznačenje pripadnosti crkvi bosanskih krstjana, a osim toga, kao što je običaj u bosanskim kodeksima, nominiran je i vjerski poglavica toga doba did Radomir. Iz kolofona se vidi da je kodeks pisan, najvjerovatnije, na jugozapadnijem tlu.
Hvalov kodeks se i po vanjskim karakteristikama potpuno uklapa u bosanske kodekse ovoga tipa: format mu je mala osmina, pisan je na pergamentu, vrlo tankom, ali dobro očuvanom. Najizrazitija mu je osobina ikavska zamjena jata. Fonetika mu je dosta inovirana, mada se u tragovima čuvaju i neke vrlo izrazite staroslavenske osobitosti. U morfologiji je arhaičnost jače izražena, mada se i tu može naći inovacija. Leksika dobro čuva arhaični staroslavenski fond. Prepisan je iz starijeg glagoljskog predloška. Na svakoj su stranici dva stupca, u svakom stupcutrideset i pet redaka. Slova su relativno sitna (1,5–2 mm), pisana kaligrafski, redovi ravni, čitav kodeks ostavlja utisak izvanredno lijepo, precizno i uredno pisanog teksta.
Erma Ramić Kunić
