II BOŠNJACI – korijeni, identitet i kultura

Dobrodošli na kategoriju gdje će te imati mogućnost da se upoznate sa historisjkim pregledom i sadržajem istog

Imamska služba u Bosni i Hercegovini od 15. do 19. stoljeća

Proces osvajanja i uspostave osmanske vlasti u BiH, (15. i 16. st.), pratilo je uspostavljanje imamske službe u osvojenim tvrđavama i to prvenstveno kao službe u funkciji posade čiji članovi su u pojedinim mjestima i po nekoliko decenija predstavljali jedine muslimane. Prvi pisani tragovi prisustva imama kroz vojne službe potječu iz 1455. godine i to na prostoru poznatom kao Krajište Isa-bega Ishakovića. U kontekstu imamske službe osnovni zadatak imama bio je služenje potrebama posade, naročito u prvim godinama osmanske uprave. Imamski poziv u tvrđavama podrazumijevao je predvođenje dnevnih namaza, džuma-namaza, bajram-namaza, držanje vazova i obavljanje dženaza.

Uz sve to, imami su pokrivali i potrebe lokalnog stanovništva nastanjenih neposredno uz tvrđavu (podučavanje propisima vjere). Vrijedno pomena je i to da su obaveze ustanovljene za pojedina mjesta zahtijevale i različite profile službenika u tvrđavama koje se po obavezama i vrsti angažiranosti mogu podijeliti u dvije kategorije: a) imame i b) imame i hatibe. Tako je  imam za vojnu službu dobijao redovno berat od sultana i plaću, zavisno od stepena obrazovanja, položaja koji je zauzimao, mjesta u kojem je službovao i sl.[1] Paralelno ovoj vojnoj, funkcionisala je i civilna imamska služba, gdje je najveći broj imama bio vezan za određene vakufe, budući da je razvoj urbanih sredina na području Bosne i Hercegovine po pravilu pratila izgradnja džamije, mesdžida i mekteba. Imam se u društvu oslovljavao više kao hodža, efendija, ili mula u smislu počasti zbog svoga znanja i zvanja. Imami su obavljali i druge službe pri vakufu za koji je bila vezana njihova služba, ili u nekom drugom vakufu: služba hatiba, muallima, vaiza, mutevelije, kao i prepisivačka djelatnost.

Adis Sultanović, “Imamska služba u Bosni i Hercegovini sa posebnim osvrtom na period od 1945. do 1971. godine”, Glasnik Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovni, LXXXIV, br. 7-8, Sarajevo, 2022, str. 653-664. 


[1] Više u: Osman Lavić, „Imamska služba u vojsci Osmanskog carstva“, Imamska služba u misiji jačanja sistema odbrane i čuvanja ljudskog dostojanstva, El-Kalem i Vojno muftijstvo, 2015, str. 48-53.

18.08.2025.

ATIF PURIVATRA

Purivatra, Atif, bošnjački politički naučnik, publicista i profesor (Sarajevo, 1928 – Sarajevo, 11. IX. 2001).…