Konstantin Filozof (pisac s kraja 14. i početka 15. v.) u spisu „Skazanie izjavljenno o pismenneh“ spominje bosanski jezik uz bugarski, srpski, slovenski, češki i hrvatski, u notarskim knjigama grada Kotora navedeno je da je 3. jula 1436, mletački knez u Kotoru kupio petnaestogodišnju djevojku „bosanskog roda i heretičke vjere, zvanu bosanskim jezikom Djevenu…; ninski biskup u Peri pisao je 1581. fra J. Arsenigu „bosanskim jezikom“, u djelu Jeronima Magisera „Thesaurus polyglotus“ s početka 17. st. spominju se, uz ostale narodne govore: bosanski, dalmatinski, srpski, hrvatski i dr; bosanskim jezikom su ga zvali i mnogi pisci od 17. vijeka naovamo: Matija Divković, Stjepan Matijević, Szjepan margitić, Ambrož Matić, Luka Dropuljić, Ivan Frano Jukić, Martin Nedić, Anto Knežević…; duvanjski biskup fra pavle Dragičević 1735. piše da u Bosni ima devet svećenika koji se u vršenju vjerskih obreda ispomažu bosanskim jezikom jer ne znaju crkvenoslavenski. Dodaje da je učenim katolicima u razgovorima sa pravoslavcima dovoljno da poznaju bosanski jezik; Evlija Čelebija, turski putopisac iz 17. vijeka govori o bosanskom jeziku koji je, po njemu, blizak latinskom, a spominje i bosansko-turski rječnik M. H. Uskufije; uz čeki, poljski, hrvatski, srpski i dr, bosanski jezik spominje u 18. st. i spisatelj Matija Antun Reljković; Alberto Fortis, koji je u 18. stoljeću zabilježio i na talijanski preveo Hasanaginicu, jezik Morlaka naziva: ilirskim, morlačkim, ali i bosanskim; Mula Mustafa Bašeskija u svome Ljetopisu spominje Mula Hasana Nikšićanina (1780), koji govori pola turskim, pola bosanskim jezikom; hercegovački srpki prvaci, među kojima i Prokopije Čokorilo, traže od Ali-paše Rizvanbegovića da se za vladiku postavi čovjek vičan bošnjačkom jeziku…
Senahid Halilović, Bosanski jezik, Sarajevo, Biblioteka Ključanin, 1991.
