Imam označava osobu koja je uzor, vođa, prvak, vladar, predvodnik u namazu. Paradigma imama po svim svojim duhovnim, moralnim, intelektualnim, psihičkim, radnim i tjelesnim osobinama i svim postupcima u javnom i privatnom životu jeste posljednji Poslanik islama, Muhammed, a. s., Uloga imama u muslimanskoj zajednici s vremena na vrijeme mijenjala je svoju formu, ali nikada suštinu. Imam je bio i ostao centralna figura muslimanske duhovnosti. Ta historijska činjenica može se promatrati u kontekstu univerzalne pojave, povijesnog značenja i praktične potrebe. S tim u vezi on navodi tri sunnijske definicije poimanja funkcije imama: 1. imam, kao duhovni i svjetovni vladar svih muslimana; 2. imam, počasni naziv za posebni naučni doprinos i 3. imam, kao predvodnik u namazu  (klanjanje pet vakata namaza, džuma-namaz i hutba, dženaza-namaz, mevlud, predavanje i dr.).

Ovaj treći je konsekventno najviše zastupljen u povijesti muslimana. To je bio slučaj i kod muslimana u Bosni i Hercegovini zahvaljujući činjenici da su bili dijelom Osmanske carevine (1463-1908) u kojoj su imali organizaciju vjerskog života kao i ostali dijelovi Carstva, gdje je postojala čvrsto izgrađena hijerarhija uleme, neuobičajena za ranije muslimanske države. U toj hijerarhiji vjerskog upravnog aparata, mogla se identificirati obredoslovna ulema (imami, hatibi), edukativna (muderisi), pravnička (kadije) itd, koji su u Osmanskoj državi činili zajednicu učenjaka, ilmiju, što pored ovog značenja predstavlja i opći naziv za instituciju sačinjenu od spomenutih lica.

Adis Sultanović, “Imamska služba u Bosni i Hercegovini sa posebnim osvrtom na period od 1945. do 1971. godine”, Glasnik Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovni, LXXXIV, br. 7-8, Sarajevo, 2022, str. 653-664.