Ismet Mujezinović (Tuzla, 2. decembar 1907 – Tuzla, 7. januar 1984) bio je bosanskohercegovački i jugoslavenski slikar, jedan od najznačajnijih predstavnika socijalno angažiranog realizma u umjetnosti 20. stoljeća. Njegovo stvaralaštvo obuhvata monumentalne historijske kompozicije, ratno slikarstvo, portrete i crteže, a trajno je vezano za teme čovjeka, rada, borbe i društvene stvarnosti.
Rođen je u Tuzli, gdje je završio osnovno obrazovanje. Umjetničko školovanje nastavio je u Zagrebu, na Umjetničkoj akademiji, na kojoj je diplomirao slikarstvo. Tokom studija formirao se pod utjecajem evropskih modernih tokova između dva svjetska rata i socijalno angažiranog realizma. Već u ranoj fazi istakao se kao izuzetan crtač i portretist.
Tokom Drugog svjetskog rata aktivno je učestvovao u Narodnooslobodilačkom pokretu. Ratno iskustvo imalo je presudan utjecaj na njegovo kasnije stvaralaštvo. U tom periodu nastaju brojni crteži i skice ratne tematike, koje se ubrajaju u najznačajnija ostvarenja socijalne i angažirane umjetnosti na prostoru nekadašnje Jugoslavije. Njegovo ratno slikarstvo karakterizira realističan izraz, lišen patetike i idealizacije.
Nakon rata afirmirao se kao jedan od vodećih slikara nove Jugoslavije. Posebno mjesto u njegovom opusu zauzimaju monumentalne kompozicije: „Prelaz preko Neretve“, „Ustanak“, „U slavu borca Sutjeske“ i „Oslobođenje Jajca“. Ova djela, rađena za Dom armije u Sarajevu i kasnije za druge državne institucije, predstavljaju vrhunac jugoslavenskog historijskog slikarstva poslijeratnog perioda.
Slika „Prelaz preko Neretve“ bila je izložena na Venecijanskom bijenalu, gdje je izazvala zapažen odjek. Zbog zahtjevnosti rada na monumentalnim formatima odlučio je napustiti sigurno zaposlenje i posvetiti se slobodnom umjetničkom radu. Veći dio života i stvaralaštva vezao je za Tuzlu, gdje je šezdesetih godina izgradio vlastiti atelje.
Pored historijskih kompozicija, Mujezinović je ostavio izuzetno bogat opus portreta, studija i crteža. Njegovi portreti boraca, radnika i intelektualaca odlikuju se izraženom psihološkom produbljenošću i empatijom. Likove nije idealizirao, već je naglašavao tragove rada, umora i unutrašnje napetosti, čime je dao snažan humanistički pečat svom slikarstvu.
Za svoj umjetnički i društveni angažman dobio je brojna priznanja, među kojima su dvije savezne nagrade za slikarstvo, AVNOJ-ska nagrada i Lenjinova medalja povodom stogodišnjice Lenjinovog rođenja. Bio je nosilac Spomenice NOB-a i Ordena za hrabrost. Izabran je za dopisnog člana Jugoslavenske akademije nauka i umjetnosti te za redovnog člana Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine.
Ismet Mujezinović umro je u Tuzli 7. januara 1984. godine. Smatra se jednim od ključnih slikara Bosne i Hercegovine 20. stoljeća. Njegovo djelo zauzima važno mjesto u historiji jugoslavenske umjetnosti kao primjer dosljednog spoja umjetničkog izraza i društvene angažiranosti.
