List Bošnjak pokrenula je grupa muslimanskih književnika, sa Mehmed-begom Kapetanovićem na čelu. Počeo je da izlazi 1891. godine u Sarajevu i bio je prvi nacionalni list bosanskohercegovačkih muslimana i izlazit će sve do 1910. godine. Cilj lista bio je da izrazi političku volju muslimana i njihovu spremnost da zajedno sa pravoslavnim i katoličkim stanovništvom krenu putem nacionalnog preporoda. Time su htjeli da se odbrane od pokušaja svojatanja njihove kulture i identiteta koji su dolazili sa područja preko Drine i Save.
U listu je promovirana ideja bosanstva, odnosno koncept bosanske nacije i bosanskog jezika, koji su predstavljali zajednički temelj za sve narode u Bosni i Hercegovini. To je bila nada da je moguće živjeti zajedno u toj multietničkoj sredini.
Do 1894. godine u listu su aktivno djelovali Riza beg Kapetanović, sin Mehmed-bega, Safvet beg Bašagić i Edhem Mulabdić, koji je bio i odgovorni urednik od 1892. do 1894. godine. Ova trojica su činila jezgro prve generacije književnika okupljene oko Bošnjaka i dali su najvrijednija književna djela u tom periodu. Njihova faza u djelovanju u listu naziva se fazom bujnosti.
List Bošnjak je imao namjeru da pod pojmom bošnjaštva ujedini sve etničke i vjerske zajednice u Bosni, ali ta ideja nije naišla na prihvatanje među Srbima i Hrvatima. Jedini odgovor s pravoslavne strane bio je anonimni članak jednog autora iz Bosanske Krajine koji je podržao list. Kod katolika se ideja bošnjaštva pojavljivala povremeno, a 1906. godine u Kupresu je osnovana Bosanska čitaonica. Tada se jedan katolik, koji se izjašnjavao kao Bošnjak, javno zalagao za zajedništvo svih naroda pod nazivom „bosanski narod”, što je list Bošnjak prenio u izdanjima od 3. i 17. maja te godine.
Adis Holjan
