Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak, književnik, publicist, kulturni radnik i političar, rođen je 19. decembra 1839. godine u Vitini kod Ljubuškog, na plemićkom dobru kapetana ljubuških. Njegov otac Ali-beg Kapetanović bio je kajmekam (državni službenik) u Ljubuškom, a majka mu je bila porijeklom iz poznate porodice Atlagića iz Livna, opjevane u narodnoj pjesmi. Osnovno obrazovanje završio je u rodnom gradu, a ruždiju u Mostaru, gdje je dobio znanje iz turskog, arapskog i perzijskog jezika.
Učestvovao je u tursko-crnogorskim borbama i biva odlikovan za zasluge i lijepo vladanje. Bio je i imenovan za člana komisije koja radi u Mostaru pod predsjedništvom Dževdet-paše na sprovođenju reformi u Hercegovini. Za izuzetan doprinos u komisiji, sultan ga odlikuje ordenom medžidije trećeg reda i i menujue ga u decembru 1864. godine kapudžibašom (majorom). U periodu između 1865. i 1867. godine obavlja poslove kao kajmekam u Stocu, zatim Ljubuškom, ponovo u Stocu, te Foči i Trebinju s prekidom u 1869. godini kada putuje po svijetu.
Harcegovački ustanak ga je zatekao u Trebinju 1875. godine, gdje napušta poziciju državnog službenika i seli se u Sarajevo i ženi kćerku Mustaj-paše Babića.
U maju 1877. godine biva postavljen za načelnika grada Sarajeva. Iste godine je izabran za poslanika u turski parlament. Od 1893 do 1898. godine nalazi se na položaju načelnika Sarajeva.
Krajem 19. stoljeća Mehmed-beg, poznat pod pseudonimom Munibi, bavio se sakupljanjem narodnog blaga u Bosni i Hercegovini i okolnim krajevima. Objavio je više knjiga, među kojima su najpoznatije Narodno blago iz 1888. godine i Istočno blago iz 1896., u kojoj je preveo poslovice i mudre izreke s turskog, arapskog i perzijskog jezika.
Na njegovom nišanu nalazi se natpis ispisan arapskim pismom, s jedne strane na perzijskom, a s druge na hrvatskom jeziku. Perzijski dio napisan je krupnim talik pismom i govori o tome kako Božja milost nadilazi i najveće grijehe.
Ovakav natpis, kao i njegovo književno djelovanje, potvrđuju da je Mehmed-beg bio učen i pametan čovjek – pjesnik, povjesničar i osoba dobrih osobina. Pokrenuo je i list Bošnjak, kroz koji je zagovarao ideju bošnjaštva.
Sakupio je nekoliko stotina bajki i drugih narodnih priča, a također je napisao oko desetak vlastitih priča za djecu, poput “Mali orač”, “Moj prijatelj” i “Otac”. U pričama koje je prikupio, Ljubušak je prikazao patrijarhalni način života i religioznu tromost među narodom, koju je nastojao probuditi, posebno kod mladih. Također je objavio dvije propagandne brošure pod nazivima “Što misle muhamedanci u Bosni” i “Budućnost ili napredak muhamedanaca u Bosni i Hercegovini”.
Svojim je djelovanjem u izrazito teškom historijskom periodu Ljubušak “označio kritičnu tačku u razvoju muslimanske književnosti na bosanskohercegovačkim i južnoslovenskim prostorima, a njegova djela su izdržala poetiku prijeloma i predstavljala otvor u epohu njena preporoda”, zapisao je Muhsin Rizvić.
Kako navodi historičar Hamdija Kreševljaković, Mehmed-beg je pred smrt potpuno oslijepio i u takvom stanju obavio hadž.
Razbolio se u julu 1898. godine, pa se stoga povlači sa pozicije načelnika Sarajeva i umire 29. jula 1902. godine, u 63. godini života.
Adis Holjan
