Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak bio je važan bošnjački intelektualac i političar krajem 19. stoljeća. Godine 1874. počinje uspon njegovog političkog djelovanja kad se preselio u Sarajevo. Tamo je postao načelnik općine i zastupnik u osmanskom parlamentu. Nakon dolaska Austro-Ugarske i smrti tadašnjeg gradonačelnika Sarajeva, 1893. godine postaje drugi gradonačelnik u historiji tog grada.
Za vrijeme mandata Mehmed-bega Kapetanovića Ljubušaka kao gradonačelnika, Sarajevo je prošlo kroz značajan period modernizacije i urbanog razvoja. Grad je u tom razdoblju dobio nova obilježja koja su ga pretvorila u savremenu evropsku prijestolnicu. Među najvažnijim projektima bila je izgradnja reprezentativnih objekata kao što su Vijećnica, koja je postala simbol gradske uprave i kulture, zatim Zemaljska bolnica, koja je podigla nivo zdravstvene zaštite u Sarajevu, te gradska tržnica, kao novo središte trgovine i svakodnevnog života građana.
Osim izgradnje objekata, izvršeni su i veliki infrastrukturni zahvati, među kojima se posebno ističe regulacija toka rijeke Miljacke, što je bio važan korak u zaštiti grada od poplava i u uređenju gradskog prostora. Kulminacija ovog razvojnog perioda dogodila se 1. maja 1895. godine, kada je Sarajevo dobilo električnu rasvjetu, što je bio ogroman iskorak u svakodnevnom životu građana. Tog istog dana pušten je u promet i električni tramvaj, koji je zamijenio dotadašnje tramvaje na konjsku vuču. Time je Sarajevo postalo jedan od prvih gradova u svijetu koji je imao električni tramvajski sistem, čime je potvrdilo svoju spremnost da zakorači u moderno doba.
Osim političkog djelovanja, Ljubušak se posebno isticao u kulturi i prosvjeti. Promovisao je obrazovanje muslimana, zalagao se za učenje latinice i prihvatanje savremenih vrijednosti, ali bez odricanja od islamske vjere. Njegova ideja integralnog bošnjaštva pozivala je na zajednički nacionalni identitet svih ljudi u Bosni, bez obzira na vjeru. Bio je poznat po svojoj toleranciji i po tome što je, između ostalog, poklonio zemlju za izgradnju pravoslavne crkve kod Bihaća.
Bavio se i prikupljanjem narodne usmene tradicije. Objavio je dvije važne zbirke: Narodno blago i Istočno blago, u kojima je zabilježio poslovice, bajke, pjesme i priče iz naroda. Takođe je napisao nekoliko priča za djecu i objavio knjigu o imenima sela u Bosni i Hercegovini.
Ljubušak je bio jedan od prvih koji su nastojali povezati vjeru, kulturu i savremeni život. Njegov rad na modernizaciji društva i očuvanju identiteta ostavio je veliki trag u historiji Bosne i Hercegovine.
Mehmed-beg Ljubušak je posao prikupljanja građe za zbirku Narodno blago posvetio mnogim prijateljima i čestitim rodoljubima širom Bosne i Hercegovine i susjednih krajeva. U predgovoru zbirke posebno je istakao zasluge Mehmeda efendije Šerića iz Stoca, Skender-bega Kulenovića iz Pertovca i fra Martina Ljubića iz Mostara, koji su mu posebno pomogli u tom radu.
Adis Holjan
