Socijalna i politička misao Mehemda-bega Kapetanovića Ljubušaka tumači se sa njegovog osobnog stajališta prema koncepciji bošnjaštva. Ta koncepcija je zasnovana na njegovom publiciranom rukopisu i izvor je dimenzija njegovih ideja.
Dolazak austorugarske vlasti u Bosnu i Hercegovinu vidi kao prostor muslimanskog opstanka i njegovog prosperiteta smatrajući je “kulturnom i moćnom”, a narod Ugare i Njemce prijateljima muslimana. Zagovornik je eksplotacije političkih, kulturnih i ekonomskih mogućnosti tadašnje vlasti, a protivnik je bošnjačke vjersko-etničke samoizolacije.
Smatrao je da vlast i vladara treba priznavati i poštovati, jer kad čovjek mirno živi, pravedno postupa, marljivo radi, svugdje mu mjesta ima. Po njemu muslimani su uvijek iskazivali odanost i lojalnost vlasti. Odmiče se od ideje da Bosna opet može da bude Turska, pravdajući to velikim gubitkom turske teritorije i propasti Osmanlija.
U svom poličkom diskurs uvodi pojmove državljanske jednakosti i građanske jednakosti. Ravnopravnost svih ljudi smatrao je temeljem napretka u svim segmentima života. Po njemu, nigdje muslimani ne uživaju slobodu i ravnopravnost kao što je to slučaj u Bosni i Hercegovini, jer car šta obeća on to i ispuni. Veliku podršku Ljubušak je iskazivao austougarskoj vlasti smatrajući da ona donosi korist i interes za muslimansku zajednicu. Isticao je da je vlast legitimna upravo zbog bošnjačke lojalnosti. U svom književnom rukopisu ističe muslimane kao najsposobniji narod, posebno, kao trgovce, navodeći da ni jedan muhamedovac nije bankotirao.
Kapetanović je veliki kritičar tradicionalnih, nostalgičkih i konzervativnih crta bošnjačkog mentaliteta. Te crte, za njega su, pasivističke i indolentne, naspram novih mogućnosti koje je donijela nova vlast. U tom vremenu, Bošnjaci treba da razviju nove vrline kao što su odlučnost, marljivost i sposobnost učenja.
Protivnik je muslimanskog iseljavanja iz Bosne i Hercegovine smatrajući da je veliki grijeh da se staro bosansko stanovništvo raseli, koje čuva svoju otačbinu i to od vremena bosanskih kraljeva. Vjeruje u duboku povijesnu domovinsku svijest muslimana u Bosni i Hercegovini.
Kapetanović je prvi obrazovani Bošnjak koj je na tlu austougarske vladavine Bosnom osmislio Bošnjaštvo kao nacionalni odgovor na muslimansku razapetost između turske vladavine i nove austorugarske vlasti. U svojoj koncepciji bošnjaštva, Ljubušak, među muslimanima, po prvi put razdvaja pojmove narodnosti i vjere, jer po njemu, to nije isto.
U njegovu koncepciju bošnjaštva ulazi i jasna svijest njegovog kontinuiteta sa srednjovjekovnom Bosnom. Za njega, Bošnjaci imaju svoj povijesni korijen u srednjovjekovnoj bogumilskoj vlasteli.
U njegovom poimanje bošnjaštva ulazi i preferiranje bosanskog jezika i pisma. Bošnjačku narodnost u njenom indivdualitetu čini i njen “milozvučni bosanski jezik”. Smatrao je da nema više potrebe da se na orijentalnim jezicima iskazuje bošnjačka nacionalno-kulturna svijest, već na bosanskom, odnosno maternjem jeziku. S tim u vezi odbija i politiku etničke srbizacije i etničke kroatizacije muslimana u Bosni i Hercegovini. Bošnjačka svijest, prema Ljubušaku, se oslanja na maternji, bosanski jezik. Insistira na prikupljanju folklorne građe, te psianju i prevođenju na bosanski jezik.
Nauka i obrazovanje su još jedan važan element njegovog poimanja bošnjaštva. Obrazovanje treba biti između evropske prakse, po novom sistemu i temelja islamsko-orijentalne kulture i civilizacije. Ni jednog ni drugog previse da se bošnjaštvo ne bi utopilo ni u jedno ni u drugo.
Ljubušak posebno ističe bosansko-muslimansku elitu kao socijalne nosioce bošnjačke nacionalne samosvijesti, jer samo onaj narod koji ima jak temelj u vidu begovata može se razvijati.
Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak ostati će upamćen, kao obrazovani Bošnjak, koji se odlučno usprotivio austrougarskoj namjeri, kao i želji dijela tadašnjih bošnjačkih elita, da se Bošnjacima muslimanske vjere službeno dodijeli nacionalno ime “Muslimani”. Smatrao je da vjera i narodnost nisu isto, pa je jasno poručivao: “Baška vjera, baška narodnost”. Prema njegovom mišljenju, Bošnjaci su narod koji ima pravo na vlastito nacionalno ime, bez obzira na vjersku pripadnost. Upozoravao je da prihvatanje vjerskog naziva kao nacionalnog identiteta vodi u brisanje kulturnog i historijskog naslijeđa Bošnjaka. Time bi se, kako je smatrao, izgubila veza s vlastitom prošlošću i otvorio put da se Bošnjaci utope u tuđe nacionalne projekte.
Adis Holjan
