Prva bošnjačka politička stranka, a i time, prva građanska politička stranka u Bosni i Hercegovini bila je Muslimanska narodna organizacija (MNO). Osnivačka skupština ove stranke se odražala u Slavonskom Brodu 3. decembra 1906. godine dok se sjedište njenog Egzekutivnog odbora nalazilo u Budimpešti. Inicijativu za njeno osnivanje je dalo vođstvo muslimanskog autonomnog pokreta sa Ali-begom Firdusom na čelu.
Na početku 1907. godine izabrano je 19 predstavnika da vode pregovore o vjerskoj autonomiji i time je udaren temelj političkoj stranci Muslimanskoj narodnoj organizaciji. Zalagala se ne samo za vakufsko-mearifsku već i za vjersku i političku autonomiju. Zahtjevala je i uvođenje građanskih sloboda, sloboda javnih korporacija i općinskih samouprava, te da se vlada ravnopravno odnosi prema muslimanima, pravoslavcima i katolicima.
Nije isticala nacionalnu identifikaciju Bošnjaka, smatrajući da vjera treba biti prioritet. Ipak, stranka nije tvrdila da su Bošnjaci dio srpskog ili hrvatskog identiteta. Slabo je marila i za školovanje bošnjačke omladine, te se samo jedna tačka njezinog programa odnosila na školstvo. Nije bila protiv školstva, ali je veoma malo pažnje posvećivala segmentu obrazovanja. Sve do 1910. godine bila je protuvladina stranka.
Glasilo MNO je bio list “Musavat” (“Jedinstvo”). Osnovnu socijalnu bazu MNO činilo je bošnjačko gradsko stanovništvo, sitni trgovci i zanatlije. Treba pomenuti da MNO nije bila jedina bošnjačka stranka i da se nisu svi Bošnjaci slagali sa njenim programom. Godine 1908. osnovana je Muslimanska napredna stranka (kasnije Muslimanska samostalna stranka) koja nije uživala veliko povjerenje Bošnjaka zbog velike bliskosti i saradnje sa vlastima. Krajem marta 1910. od MNO se odvojila grupa mladih aktivista sa Osmanom Đikićem na čelu i pokrenula list “Samouprava“. Ova se grupa, međutim nije uspjela konstituisati u stranku niti steći neki uticaj u narodu.
Pod austrougarskim financijskim ministrom Stefanom Buriánom učinjeno je nekoliko većih ustupaka. Godine 1909. odobren je muslimanima sistem upravljanja vakufima za koji se MNO uporno zauzimala. Godinu dana kasnije je izabran Bosanski sabor. Iako je Sabor bio zasnovan na ograničenom izbornom pravu i nije imao neposredne zakanodavne vlasti, ipak je omogućio raznim organizacijama u BiH, uključujući i MNO, da počnu djelovati kao prave političke stranke. Za Bosanski sabor svih 24 mandata dobila je MNO. Prvi predsjednik bosanskog sabora bio je Ali-beg Firdus, međutim zbog teške bolesti prvoj sjednici nije predsjedavao, a umro je 1. avgusta 1910. godine. Samo deset dana prije svečanog proglašenja Zemaljskog ustava za Bosnu i Hercegovinu i čelništvo MNO je 10. februara 1910. godine konačno priznalo aneksiju, čime je stranka prestala biti opozicija i time počinje podržavati austrougarsku vladu.
Četrnaestog avgusta 1911. godine došlo je do fuzije između Muslimanske samostalne stranke i MNO čime je stvorena Ujedinjena muslimanska organizacija.
-Bosna Kratka Povijest (Noel Malcolm)
-Bošnjaci i Evropa (Abdulgafar Velić)
-Jugoslovenska Muslimanska Organizacija (dr Atif Purivatra)
