Muhamed Kondžić rođen je 28. 9. 1932. godine u Derventi, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Filozofski fakultet, odsjek jugoslavenskih književnosti i maternjeg jezika, završio je u Sarajevu. Po završetku studija službuje kao prosvjetni radnik, a potom novinar u Derventi, Prnjavoru, Slavonskom Brodu, Tuzli i Travniku.

Potkraj šezdesetih godina nakon teksta o pronevjeri u viteškoj zemljoradničkoj zadruzi i osvrta pod naslovom “Koga kriju knjige dugovanja” ostaje bez posla, a 1972. zbog verbalnog delikta osuđen je na tri i po godine zatvora. Nakon izdržane kazne pet godina je bez zaposlenja i stana, na rubu egzistencije. To je, međutim, vrijeme njegove pune stvaralačke afirmacije. Nakon brojnih nagrada na anonimnim natječajima za novelu i kratku priču objavljuje niz romana i pripovijetki, za koje dobija brojne književne nagrade, među kojima: nagradu “Željezare Sisak“, nagradu IP Svjetlosti, nagradu Udruženja književnika BiH.   

1. NOĆ NEMA SVJEDOKA. Svjetlost, Sarajevo, 1979.

2. SILICIJUMFRONT. Svjetlost, Sarajevo, 1981; 2. izd. Svjetlost, Sarajevo, 1985 (Savremena književnost naroda i narodnosti u Bosni i Hercegovini).

3. ŽIVE MUKE. Svjetlost, Sarajevo, 1983.

4. HAM – DAGOVA OSVETA. Veselin Masleša, Sarajevo, 1984.

S. UVJEŽBAVANJE BOLI. Svjetlost, Sarajevo, 1988.

6. LIMENI LIJES ZA SALCBURG. Svjetlost-Naša riječ, Sarajevo-Zenica, 1989.

7. SUŽNJI. Izabrane pripovijetke. Svjetlost. Sarajevo, 1991.