Muhamed Kreševljaković (Sarajevo, 16. juli 1939 – Sarajevo, 5. decembar 2001) bio je bosanskohercegovački historičar, političar i 31. gradonačelnik Sarajeva.
Rođen je u Sarajevu kao sin Hamdije Kreševljakovića, istaknutog historičara. Studirao je historiju na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Nakon završetka studija radio je kao profesor historije i latinskog jezika u Velikoj Kladuši, Prijepolju i Kaknju. Stručni rad nastavio je u Zavodu za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti Bosne i Hercegovine, gdje je dvadeset godina bio šef Odjela za dokumentaciju. Bavio se problematikom spomeničkog fonda BiH i objavio veći broj članaka i rasprava u novinama, naučnim časopisima i godišnjacima, kao i jednu knjigu. Duži niz godina radio je zajedno s Fehimom Spahom na prijevodu Kadićeve hronike, koji nije objavljen. Posebno je bio angažovan na zaštiti kulturno-prirodnog naslijeđa i bio jedan od osnivača pokreta Zeleni BiH.
Na prvim demokratskim izborima u decembru 1990. godine izabran je za gradonačelnika Sarajeva, postavši prvi nekomunistički gradonačelnik nakon četrdeset pet godina. Dužnost je obavljao do aprila 1994, u najtežim godinama opsade, kada je glavni grad Bosne i Hercegovine bio izložen svakodnevnom granatiranju i stradanjima civila. Nakon toga imenovan je za prvog generalnog konzula Bosne i Hercegovine u Italiji, sa sjedištem u Milanu.
Dobitnik je više međunarodnih priznanja. Umro je 5. decembra 2001. godine u Sarajevu i ukopan na šehidskom mezarju Kovači.
Adis Holjan
