(Mostar, 1839/1840 – Mostar, 1925) – mostarski gradonačelnik, trgovac, bankar, graditelj i politički djelatnik iz doba austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini. Njegovo javno djelovanje obilježile su borbe za proširenje gradske autonomije, sukobi s okupacijskom administracijom, odbijanje nacionalnih političkih saveza i intenzivan urbani razvoj Mostara.

Mustafa Komadina, u javnosti poznat kao Mujaga, rođen je 1256. godine po Hidžri (1839/1840) u Mostaru, u mahali Carina (Husein-hodžina mahala), u porodičnim konacima u kojima su Komadine živjele do austrougarske okupacije 1878. godine. Poticao je iz zanatlijske porodice. Njegov otac Omeraga, sin Arslanov, bio je sarač i sedlar, vezan za osmanske vojne strukture i menzilhanijski poštanski sistem. Umro je 1868. godine i bio ukopan u carinskom haremu, koji je ekshumiran 1965. godine zbog izgradnje željezničke i autobusne stanice.

Mujaga je osnovno obrazovanje stekao u mektebu, a potom u medresi, gdje je ovladao turskim jezikom u govoru i pismu. Kasnije se samostalno služio i njemačkim jezikom, što mu je omogućilo uspješnu komunikaciju s austrougarskim vlastima i uključenje u nove ekonomske tokove.

Prije ulaska u izvršnu vlast Mostara, Komadina je bio jedan od najutjecajnijih mostarskih trgovaca i graditelja, s dugogodišnjim iskustvom u privredi, finansijama i općinskim poslovima. Nakon 1878. prihvatio je posao vojnog liferanta, snabdijevajući austrougarsku vojsku i administraciju, čime je stekao značajan kapital i široku mrežu poslovnih veza.

Aktivno je koristio kreditne mehanizme novouspostavljenih banaka te sudjelovao u osnivanju i upravljanju finansijskim institucijama. Bio je osnivač i predsjednik Uprave Hercegovačke banke, član upravnih odbora više mostarskih banaka i jedan od ključnih predstavnika novog građansko-trgovačkog sloja koji se formirao nakon okupacije.

Komadina je bio dugogodišnji član Općinskog vijeća Mostara, gdje se profilirao kao dosljedan zagovornik proširenja gradske autonomije i ograničavanja utjecaja okupacijske administracije. Predsjedavao je Komisijom za izradu Gradskog statuta i bio jedan od glavnih autora prijedloga koji su predviđali neposredan izbor vijećnika i gradonačelnika, ravnopravnu konfesionalnu zastupljenost i ukidanje prakse imenovanja trećine vijećnika od strane vlasti.

Paralelno s političkim angažmanom, bio je izrazito aktivan u humanitarnom radu: gradio je musafirhanu, obnavljao džamije, osnivao dobrotvorna društva, pomagao stanovništvo tokom elementarnih nepogoda i ulagao u obrazovne ustanove. Do kraja prve decenije 20. stoljeća bio je prepoznat kao ličnost koja objedinjuje ekonomsku moć, javni angažman i institucionalno iskustvo.

Njegov uspon u vrh gradske politike poklopio se s pokušajem austrougarske uprave da ograniči autonomiju Mostara. Treće poboljšanje Gradskog statuta, započeto 1905. godine, preraslo je iz tehničkog u politički sukob. Dok su Zemaljska vlada u Sarajevu i kotarski predstojnik baron Rüdt statut tretirali kao instrument kontrole, Komadina ga je smatrao pravnom granicom vlasti.

Kao predsjednik Komisije za statut, insistirao je na rješenjima koja su gradskim institucijama davala stvarni politički sadržaj. Vlada je gotovo dvije godine odgađala potvrdu, da bi na kraju dostavila verziju koja je poništavala ključne dogovore. Općinsko vijeće je odbilo takav tekst i uputilo kompromisni prijedlog, koji je prihvaćen u februaru 1907. godine. Taj događaj predstavlja jednu od rijetkih institucionalnih pobjeda lokalne politike nad okupacijskom administracijom.

Sukobi su nastavljeni tokom primjene Statuta. Izrada biračkih spiskova po starim pravilima izazvala je otvoreni spor. Nakon poništenja izbora u oktobru 1907. godine, fizičkih napada i pokušaja diskreditacije, ponovljeni izbori donijeli su konačnu pobjedu Komadine, koji je 1910. godine izabran za gradonačelnika Mostara.

Komadinino gradonačelnikovanje bilo je usmjereno na praktična pitanja uprave i urbanog razvoja: budžet, eksproprijacije, regulaciju ulica, izgradnju javnih zgrada, školstvo i sudstvo. Posebno osjetljivo pitanje bile su eksproprijacije zemljišta radi širenja gradskih komunikacija. Suprotstavljao se pokušajima vlasti da teret prebace na građane bez pravičnih naknada, insistirajući da se javni interes ne može graditi na privatnoj nepravdi.

U tom periodu intenzivirana je izgradnja i modernizacija grada: podizane su općinske zgrade, uređivani školski prostori, građeni sudski i administrativni objekti. Komadina je naročito naglašavao značaj obrazovanja, osnivajući mekteb za djevojčice, konvikt za siromašne učenike i podržavajući školske institucije. Obrazovanje je smatrao dugoročnom razvojnom investicijom, a ne isključivo vjerskim ili administrativnim sredstvom.

Najkontroverzniji aspekt njegove politike bio je odnos prema nacionalnim pokretima. Odbijao je trajne saveze i sa srpskim i s hrvatskim političkim strukturama, smatrajući da bi vezivanje Mostara za projekte izvan Bosne i Hercegovine dugoročno oslabilo i bošnjačko stanovništvo i samu gradsku autonomiju.

Takav stav doveo ga je u sukob s dijelom bošnjačke elite okupljene oko muftije Džabića i Muslimanske narodne organizacije. Za razliku od njih, koji su modernu državu često doživljavali kao prijetnju islamskom poretku, Komadina ju je prihvatao kao političku realnost s kojom se mora pregovarati. Njegova politika bila je pragmatična, sekularizirana i institucionalna.

Nakon Prvog svjetskog rata politički okvir u kojem je djelovao prestao je postojati. Centralizirana država potisnula je model snažnih gradskih autonomija. Komadinino povlačenje iz politike bilo je tiho i postepeno. Umro je 1925. godine. Nije sahranjen uz veća javna obilježja. Njegov mezar u carinskom haremu nestao je tokom ekshumacije 1965. godine.

U socijalističkom periodu Mujaga Komadina bio je gotovo potpuno izbrisan iz javnog sjećanja. Kao bogat trgovac, bankar i gradonačelnik iz doba okupacije, nije se uklapao u dominantne ideološke narative. Njegove zgrade su nacionalizirane, a ime uklonjeno iz javnog prostora.

Tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu 1990-ih, više objekata koje je gradio ili inicirao teško je oštećeno ili uništeno. U tom kontekstu njegovo ime ponovo se počelo pojavljivati u javnosti, kao simbol jednog ranijeg modernizacijskog sloja Mostara.

Mujaga Komadina bio je dva puta oženjen. Prvi brak završio se smrću supruge i djeteta na porodu u Konjicu. Drugi brak sklopio je s Dudom Pašić iz Mostara, koja je umrla 1957. godine i ukopana je u Šarića haremu. Imao je šest sinova: Asima i Ahmeda, veleposjednike; dr. Edhema (Pašu), pravnika; dr. Saliha, stomatologa; Hivziju, trgovca i drogeristu; te Ševkiju, stomatologa, koji je kao partizan poginuo 1943. godine, a njegovo tijelo nikada nije pronađeno. Porodična linija nastavila se uglavnom preko sina Ahmeda. Posljednji muški potomak s prezimenom Komadina umro je 2005. godine.