Najstariji je sin Osman-bega Gradaščevića, kapetana Gradačačke kapetanije. Rođen u Gradačcu 1790. g. a kapetaniju, po tradiciji, preuzeo je 1812. god., nakon što mu je te godine umro otac.
Pored ratovanja za interese Carstva, Murat kapetan je neprestano radio na obrazovanju sebe i svoje braće, osnovao je biblioteku, dovodio u dvor alime i prosvjetitelje. Poput oca bio je veliki vakif (izgradio Sviračku medresu, dogradio Tvrđavu, zbrinjavao prognane Muslimane iz Srbije… Ispunio je očev zavjet da nastavi borbu za ujedinjenje i slogu domaćih kapetana. Dogovarao je s njima zajedničku borbu protiv reformi što ih je sprovodila centralna vlas u Carigradu; zalagao se za veću autonomiju Bosanskog pašaluka u okviru Carstva. Mučio se sa zbližavanjem krajiških i sarajevskih kapetana i ajana.
29.3.1820. god. u Travnik je na dužnost namjesnika došao Sejid Klisi Dželaluddin-paša s namjerom da učvrsti vlast pravne države, odnosno da „razluči žito od kukolja“. Bješe nemilosrdan, čovjek-zvijer. Od svog ćehaje Mustafa-paše Sulejmanpašića dobio je informaciju o bošnjačkom prvaku koga stanovništvo Bosne najviše cijeni i sluša, ime vođe koji u pašaluku ima najviši ugled, u čijoj kapetaniji je vazda mir, vladaju pravda, red i zakon. Poštuju ga ljudi svih vjera. „Njega ću pogubiti!“ kazao je vezir, „bez žrtve se ne postiže visok cilj! Pošto slomim vrat najboljem među prvacima, velikom pravedniku, pokazat ću ostalima šta ja mogu i dokle mogu. Ako sam slomio prvog i najjačeg, šta mogu očekivati niži i slabiji… Bosna je neman, opora i tvrda. A neman se ne gađa u tijelo već u glavu!“
Kapetan Murat-beg Gradaščević, po nalogu vezira Dželaluddin-paše, zadavljen je u Travniku u martu 1821. godine.
