Musa Ćazim Ćatić rođen je 1878. godine u Odžaku. Njegov otac Hasan bio je maloposjednik. U rodnom mjestu pohađao je mekteb i državnu pučku školu. Nakon smrti oca i majčine preudaje, preselio se u Tešanj, gdje je naučio brijački zanat i upisao medresu. Tamo je učio turski, arapski i perzijski jezik kod tešanjskog muftije Mesud ef. Smajlbegovića.

Godine 1898. otišao je u Istanbul, gdje je upoznao pisca Osmana Đikića, ali se već sljedeće godine vratio kući. Zatim je tri godine služio vojsku u Tuzli i Budimpešti. Nakon toga, 1902. godine, ponovo odlazi u Istanbul, gdje pohađa medresu Mektebi Numunci Terreke, a kasnije nastavlja školovanje u gimnaziji. Zbog materijalnih poteškoća vratio se u Sarajevo i upisao Šerijatsku sudačku školu (Nuvvab), gdje je studirao od 1904. do 1908. godine, kada je isključen.

Već tada je aktivno pisao i objavljivao se u mnogim časopisima, među kojima su bili „Behar“, „Bošnjak“ i zagrebački listovi poput „Domaćeg ognjišta“, „Pobratima“ i drugih. Bio je veliki pristalica Hrvatske narodne legije i smatrao se dijelom hrvatskog naroda, što je iskazivao i u svojim pjesmama.

Nakon što je zbog boemskog načina života isključen iz internata, preuzima uredničku funkciju u časopisu „Behar“. Diplomirao je, otišao u Zagreb, gdje se družio s poznatim hrvatskim književnicima poput Matoša i Ujevića, te upisao Pravni fakultet. Godine 1910. vraća se u Bosnu, gdje je radio u nekoliko mjesta, a na kraju preuzima uređivanje časopisa „Biser“ u Mostaru. Posvetio se pisanju pjesama, eseja, kritika i prevođenju studija i knjiga, posebno za Muslimansku biblioteku koju je vodio Muhamed Bekir Kalajdžić.

Godine 1914. ponovo je mobiliziran u vojsku i prebačen u Tuzlu, a zatim u Oerkeny u Mađarskoj. Nakon jedne zabave u vojarnu, prilikom povratka pao je u snijeg i teško se prehladio. Tada se razbolio od tuberkuloze, zbog čega je nakon kratkog liječenja proglašen neizlječivim i vraćen kući.

U Tešnju mu je Ademaga Mešić pokušao pomoći osiguravši mu liječnika i potrebnu njegu, ali Musa Ćazim Ćatić preminuo je 6. aprila 1915. godine. Na njegovom mezaru u Tešnju uklesana je pjesnička epitafa koja opisuje njegov život kao boemski i pun umjetničkog dara. Mnoge škole u Bosni i Hercegovini nose njegovo ime, uključujući i Gimnaziju „Musa Ćazim Ćatić“ u Tešnju.

Djela Muse Ćazima Ćatića

Za života:

• Nekoliko islamskih ustanova (Zagreb, 1900)
• Pjesme od godine 1900 do 1908. (prva knjiga, Mostar, 1914)

Posmrtno objavljena djela:

• Izabrane pjesme (Sarajevo, 1928)
• Odabrane pjesme. Jubilarno izdanje u povodu pedesetogodišnjice smrti pjesnika 1915-1965. (Zagreb, 1965)
• Pjesme – Milan Šenoa, Franjo Horvat Kiš, Musa Ćazim Ćatić (Zagreb, 1966)
• Sabrana djela I. Izvorna poezija – Prevodi pjesama i prepjevi (Tešanj, 1968)
• Sabrana djela II. Izvorna proza – Prevedena proza – Drugi o Ćatiću (Tešanj, 1968)
• Pjesme vjere (Sarajevo, 1978)
• Ja nijesam sanjar i druge pjesme. Izbor (Sarajevo, 1981)
• Pjesme (Sarajevo, 1981)
• Pjesme. Izbor (Sarajevo, 1981)
• Izabrana djela (Sarajevo, 1988)
• Pjesme i prepjevi (Sarajevo, 1991)
• Ljubavi (Zagreb, 1993)
• Boje i mirisi – Pjesme (izbor) (Sarajevo, 1997)
• Pjesme (Sarajevo, 1998)
• Izabrane pjesme. Musa Ćazim Ćatić (Mostar, 2000)
• Pjesme, prepjevi, eseji (Sarajevo, 2002)
• Safvet-beg Bašagić. Izabrana djela. Musa Ćazim Ćatić. Izabrana djela (Zagreb, 2005)

Adis Holjan