Međutim, u MNS-u su vjerovali da će bošnjački narod bolje napredovati ako prihvati austrijsku upravu kao nosioca nove kulture i načina života, umjesto da joj se suprotstavlja. Takođe su među Bošnjacima zagovarali hrvatsku nacionalnu i političku orijentaciju.
Vodstvo Muslimanske napredne stranke postalo je aktivno nakon austrougarske aneksije Bosne i Hercegovine, posebno u pripremi ustava za Bosnu i Hercegovinu.
MNS je imala prohrvatski stav i nastojala je promovirati hrvatski nacionalizam među muslimanima u Bosni i Hercegovini, te suprotstavljala se srpskim političkim pretenzijama.
Ademaga Mešić i njegova stranka nisu se slagali s Muslimanskom narodnom organizacijom (MNO), koja je bila protuaustrijska i imala veze sa srpskom politikom. Za razliku od MNO, MNS je podržavala austrougarsku vlast, posebno nakon aneksije Bosne i Hercegovine 1908. godine, što je vidjela kao priliku da postane glavni politički predstavnik muslimana.
MNS je u svom glasilu, nazvanom Muslimanska svijest, zagovarala ideju da Bosna i Hercegovina treba biti pripojena Hrvatskoj, što su smatrali rješenjem za ustavno pitanje tog vremena. Također su zahtijevali zaštitu jezika i prava domaćeg stanovništva od dominacije drugih naroda unutar Austro-Ugarske, posebno Nijemaca.
Međutim, zbog slabe podrške šire javnosti, MNS je 1910. godine promijenila ime u Muslimanska samostalna stranka (MSS) i prilagodila svoj program.
Ukratko, MNS je bila prohrvatska, proaustrijska stranka koja je zagovarala hrvatski nacionalizam i integraciju Bosne i Hercegovine s Hrvatskom, za razliku od MNO koja je bila više usmjerena na očuvanje muslimanske autonomije i protivila se austrougarskoj vlasti, okrećući se unazad, prema Osmanskom carstvu.
Adis Holjan
