Muslimanska narodna organizacija (MNO) bila je prva bošnjačka politička stranka osnovana 3. decembra 1906. godine, a vodio ju je Egzekutivni odbor na čelu sa Ali-begom Firdusom. Stranka je imala i svoj list pod nazivom “Musavat” (“Jedinstvo”).
Glavni cilj MNO bio je da muslimanima omogući vjersku autonomiju, kontrolu nad vakufima (vjerskom imovinom) i školstvom, kao i političku autonomiju unutar države.
Stranku su uglavnom podržavali imućni zemljoposjednici, ali su imale podršku većine muslimanskog naroda. Njihov agrarni program nastojao je osloboditi seljake od feudalnih obaveza, da bi postali najamnici ili zakupci zemlje.
MNO je bila prva organizovana građanska politička stranka u Bosni i Hercegovini sa jasnim programom i mrežom odbora na različitim nivoima. Nastala je iz autonomnog pokreta i osnovana u Slavonskom Brodu. Osim vjerskih i autonomnih ciljeva, imala je i političke ambicije. Međutim, elita stranke više je zastupala interese bogatijih slojeva, pa seljaci i inteligencija nisu bili potpuno zadovoljni.
Stranka se zalagala za ukidanje poreza na desetinu (paušalizaciju), prava na ispašu, korištenje šuma i zaštitu prava zemljoradnika.
Neki dijelovi njihovog programa danas djeluju čudno – MNO je, primjerice, podržavala očuvanje Osmanskog Carstva i smatrala da je austrougarska vlast privremena. Nije bila ni za srpsku ni za hrvatsku politiku i do 1910. godine bila je opozicija austrougarskoj vlasti. Nakon formiranja bosanskog sabora, počinje podržavati vlast i postaje konzervativna.
MNO nije imala nacionalni program u današnjem smislu – umjesto nacionalnog identiteta, isticala je islam kao glavni identitet Bošnjaka. Nije htjela da se Bošnjaci smatraju Srbima ili Hrvatima. Obrazovanju nije pridavala veliku važnost, iako je 1912. pokušala uvesti i svjetovne (nevjerske) predmete u vjerskim školama (medresama). Također, smatrala je da ženska djeca ne treba da se školuju.
Ukratko, MNO je bila konzervativna stranka fokusirana na očuvanje vjerskih prava i autonomiju muslimana, s ograničenim interesom za obrazovanje i modernizaciju društva.
Adis Holjan
