Mustafa Nadarević rođen je u Banjoj Luci 2. maja 1943. godine u porodici Mehmeda Nadarevića i Asje Memić. Ubrzo nakon rođenja, zbog bombardovanja grada, s roditeljima seli u Zagreb, gdje pohađa prvi razred osnovne škole. Nakon toga porodica se seli u Bosanski Novi, potom u Rijeku, gdje završava gimnaziju i postaje član amaterskog kazališta „Viktor Car Emin“. U tom periodu ljubav prema glumi pretvara se u poziv. Njegov otac umire mlad od tuberkuloze, pa ga je odgajala majka, koja je ostala udovica s dvadeset dvije godine.
Studirao je na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu, gdje i diplomira. Pozorišnu karijeru započeo je u Zagrebačkom kazalištu mladih, a od 1969. postaje član Drame Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, u kojem ostaje sve do penzionisanja 2018. godine. Gostovao je i u drugim kazalištima, među kojima HNK „Ivan pl. Zajc“ u Rijeci, HNK u Splitu i na Dubrovačkim ljetnim igrama.
Ostvario je niz zapaženih uloga u domaćem i stranom repertoaru: Bodgan u Hvarkinji, Pomet u Dundu Maroju, Miletić u Ostavci, Leone u Gospodi Glembajevima, Lorenzacco u istoimenom djelu, Cyrano u Cyranou de Bergeracu, Platonov u drami bez naslova, Figaro u Figaro se ženi i Figaro se rastaje, M. P. Murphy u Letu iznad kukavičjeg gnijezda. Na filmu se etablirao ulogom Zijaha u filmu Otac na službenom putu Emira Kusturice, a posebno je upamćen i u ostvarenjima Miris dunja Mirze Idrizovića, Već viđeno Gorana Markovića, Glembajevi Antuna Vrdoljaka, Praznik u Sarajevu Benjamina Filipovića, Gluvi barut Bahrudina Čengića, Savršeni krug Ademira Kenovića. Najšira publika pamti ga i po ulozi Izeta Fazlinovića u seriji Lud, zbunjen, normalan.
Kao reditelj debitovao je 1992. godine predstavom Let iznad kukavičjeg gnijezda, nakon čega je postavio niz predstava, među kojima Balkanskog špijuna Dušana Kovačevića, Zabune Alana Ajbourna i Hasanaginicu Milana Ogrizovića, koju je režirao u HNK u Zagrebu i Narodnom pozorištu u Sarajevu. Radio je i kao profesor na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu i na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu. Odlukom Ministarstva kulture Republike Hrvatske 2006. godine proglašen je nacionalnim prvakom.
Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja, među kojima se izdvajaju Marul, Orlando, više Zlatnih lovor vijenaca, Sterijina nagrada, Zlatna klapa, tri Zlatne arene, nagrada Vladimir Nazor, nagrada Dubravko Dujšin, nagrada Zlatni smijeh, te nagrada hrvatskog glumišta za svekoliko umjetničko djelovanje.
Privatni život obilježili su i brojni teški trenuci. Ženio se tri puta. Iz prvog braka imao je kćerku Nađu, iz drugog sina Ašu i kćerku Nanu, a treća supruga bila mu je slovenska kostimografkinja i scenografkinja Slavica Radović, s kojom je živio petnaest godina i vjenčao se 2012. godine, no ona je iste godine preminula nakon duge bolesti. Djeci je davao neobična imena, inspirisan ličnim vezama i uspomenama iz djetinjstva.
Iako je živio i radio u Zagrebu, uvijek je isticao svoje porijeklo i bliskost s Bosnom i Hercegovinom. Sebe je opisivao kao agnostika, ali čovjeka koji vjeru nosi u srcu. O glumi je govorio kao o bjekstvu i utočištu, ističući da je ona „zadnja stepenica ka šizofreniji“, jer traži potpuno davanje, a istovremeno zahtijeva očuvanje razuma.
Mustafa Nadarević preminuo je u Zagrebu 22. novembra 2020. godine, u 78. godini života, nakon duge borbe s karcinomom pluća. Njegovo ime i djelo ostaju duboko urezani u historiju pozorišta i filma bivše Jugoslavije i regije, a publika ga pamti kao jednog od najvećih glumaca svoga vremena.
Adis Holjan
