Naresi su ilirski narod koji je u antici naseljavao područje od izvora rijeke Neretve na sjeveru do Prenja na jugu. Ime nose po rijeci oko koje su živjeli, Naroni, današnjoj Neretvi. Prostirali su se na područjima današnjih općina Kalinovik, Konjic, Jablanica i Nevesinje u Bosni i Hercegovini. Južni susjedi su im bili Daorsi, koji su također živjeli uz rijeku Neretvu, a sjeverni Dezidijati. Oblast koju su naseljavali Daorsi je bila granična oblast Ardijejaca i Autarijata koji su ratovali između sebe. U sukobima oko slanih izvora pobjedu su odnijeli Autarijati i stekli kontrolu nad teritorijom koju će kasnije naseljavati Naresi. Kako je ova oblast u starijem željeznom dobu ulazila u sastav države Autarijata, Naresi su bili pod velikim uticajem glasinačke kulture. Nakon što su Autarijati nestali sa historijske scene, krajem 4. st. p.n.e. na njihovom području se pojavljuju mnogi do tada nepoznati narodi. U historijskim izvorima kao što je na primjer Apijan nabrajaju se ti narodi, ali među njima nema Naresa. Današnji naučnici se slažu da su vjerovatno i oni kao i mnogi drugi narodi iskoristili vakuum moći koji je nastao nakon propasti države Autarijata. Njihovo etničko ime se pojavljuje u Ptolomejevoj “Geografji”, a nešto kasniji izvor, Plinije Stariji, navodi da su Naresi bili najbrojniji ilirski narod Istočne Hercegovine. I ovaj narod je kao i ostali pao pod rimsku kontrolu u 2. st. p.n.e. Naresi su uz ostale ilirske narode učestvovali u Batonovom ustanku od 6. do 9. g. n.e. nakon čega se potpuno uspostavila rimska vlast. Nakon uspostave rimske vlasti i nove teritorijalne organizacije, Naresi su pripadali Naronitanskom konventu, a po brojnosti su bili odmah iza Dezidijata. Po podacima koje daje Plinije Stariji, njihova populacija se kretala između oko 19.000 ljudi.

Mesihović, Salmedin: Ilirike, autor, Sarajevo, 2014.

Mesihović, Salmedin; Šačić, Amra: Historija Ilira, Univerzitet u Sarajevu, Sarajevo, 2015.

Stipčević, Aleksandar: Iliri : povijest, život, kultura, Školska knjiga, Zagreb, 1991.