Velike evropske sile su na Berlinskom kongresu prvih dana mjeseca jula 1878. godine Bosnu i Hercegovinu predale na upravu Austrougarskoj Monarhiji. Između 5. i 10. jula u Sarajevu je osnovan Narodni odbor od 60 ajana, imama i trgovaca sa jedinstvenim stavom: „Bosanci će opet braniti domovinu“. A u nedjelju 7. jula Hadži Lojo se sa svojim pristalicama, kojih bješe preko hiljadu, uputio u Konak na protestni divan valiji Mazhar Ahmed paši, zahtijevajući njegovu intervenciju. Jedanaest dana kasnije Mazhar paša je protjeran iz Bosne. Ustanici su za vojne starješine izabrali Muhamed ef. Hadži Jamakovića i Haki Smail-bega Selmanovića u Sarajevu a vrhovni zapovjednik je bio pljevaljski muftija Mehmed Nurudin Vehbi ef. Šemsekadić. 29. jula Narodnoj vladi u Sarajevu stigli su brzojavi iz Bosanske Gradiške, Bosanskog Broda i Azizije da je okupatorska vojska počela prelaziti Savu. Ulazila je iz četiri pravca: od Broda i Azizije (pod komandom generala Josipa Filipovića), od Gradiške (Virtemberg), iz Dalmacije (Stevan Jovanović), s Like i Korduna na Bihać i Livno. Okupatorska vojska imala je 300 hiljada vojnika, a domaća 90-ak hiljada.
7.8. Filipović je udario na položaje narodne vojske u predjelu Žepča i Jajca, koje je palo 11.8. Ovog dana krajiški dobrovoljci zauzeli su Prijedor, tri dana kasnije i Banja Luku, no nju nisu mogli držati dalje od 17.8. Od 13.8. nisu se više mogli braniti Zenica i Travnik. 16.8. na Klokotima se vodila presudna borba za odbranu Sarajeva. 17.8. Narodna skupština se sastala posljednji put i usvojila zahtjev Fazli paše Šerifovića da se Sarajevo i pašaluk predaju okupatoru. Narod ga nije prihvatio pa je komandu poveo Muhamed ef. Hadžijamaković. Odbrani su se pridružili žene i djeca. Nastupanje okupatorske vojske prema Sarajevu počelo je prije zore 19.8. a grad je zaposjednut 23.8. Šest stotina sarajevskih boraca narodne vojske razne starosti i staleža osuđeno je na robiju i otpremljeno u češki logor Olomac, no borba u unutrašnjosti se nastavljala. 7. septembra je okupator krenuo na Bihać, 28. septembra na Livno… Rat je trajao do konca oktobra. Austrijski vojni stručnjak feldmaršal-lajtnant Adolf von Horzecki ovaj rat je ubrojao u velike ratove 19. stoljeća. Vođeno je 76 bitaka, poginulo, osakaćeno ili nestalo 50000 vojnika i civila. Austrijska vojska je, prema vlastitom izvještaju, izgubila 5020 vojnika, 178 oficira, dok su gubici bh. narodne vojske i stanovništva procijenjeni na nekoliko desetina hiljada.
