Austrougarska vojska sa sjevera i zapada dolazi u neposrednu blizinu Sarajeva 18. augusta. Sutradan započinje osmosatna bitka za Sarajevo. Borbe počinju u četiri sata ujutro na području Koševa i proširuju se do Ali-pašine džamije. Paralelno se vodio niz manjih sukoba: kod Magribije, Žute tabije i na Kovačima. U borbe su se uključile i žene.

Bitku za Sarajevo za koju je na raspolaganju imao „14.000 potpuno za boj spremnih ljudi“ predvodio je general Josip Filipović. „,Koliko je bilo branitelja Sarajeva tačno se ne zna, ali je teško vjerovati da je njihov broj prelazio 5.000. U njihovim je redovima bilo žena i djevojaka. Svi su bili isključivo muslimani“, stoji u tadašnjim zapisima. O sudjelovanju sarajevskih žena u odbrani Sarajeva i otporu okupaciji malo je toga napisano. Zahvaljujući Hamdiji Kreševljakoviću i njegovom djelu Sarajevo u doba okupacije Bosne 1878, objavljenom 1937. godine, ostao je trag o njihovom herojstvu.

Žestina bitke bila je iznenađenje za austrougarsku vojsku. Smatra se da su austrougarske trupe izgubile oko 300 vojnika. Borbe su se vodile na ulicama, jer bi zbog brojnosti i opremljenosti austrougarskih trupa otpor na otvorenom polju bio potpuno neučinkovit. Ključnu ulogu u odbrani Sarajeva imali su Muhamed Hadžijamaković i Abdulah Kaukčija. Na njih će biti usmjerena i odmazda austrougarske vojske i vlasti nakon zauzimanja grada. Hadžijamaković je uhapšen nekoliko dana po padu Sarajeva, dok je išao da se preda generalu Filipoviću i osuđen je na smrt vješanjem. Na prijekom sudu izjavio je da se ne osjeća krivim i da se borio za svoj narod. Abdulah-efendija Kaukčija osuđen je na smrt strijeljanjem kao i još sedam drugih osoba. Oko 600 zarobljenih muškaraca prisiljeno je da pješke krene prema Bosanskom Brodu, odakle vozom idu u Beč. Nakon zatvaranja u mjestu Olomouc, vraćeni su kući. Salih Vilajetović, poznatiji kao Hadži-Lojo, uhapšen je i osuđen na smrt, ali mu je kazna preinačena na pet godina robije.