Nakon vojnog pohoda Eugena Savojskog 1697. godine, koji je opustošio Sarajevo i šire područje, gotovo svi privredni objekti su bili uništeni. Ipak, zahvaljujući organizaciji janjičara, koja je sve više uključivala privrednike, Bosanski ejalet je tokom XVIII stoljeća doživio značajnu privrednu obnovu, naročito u zanatskom sektoru.
U tom periodu, ejalet je obuhvatao gotovo sve vrste zanata, među kojima su se posebno isticali prerađivači kože i metalurzi. Ovaj zanatski oporavak nije samo zadovoljio potrebe lokalnog stanovništva, već je omogućio i izvoz mnogih proizvoda. Naprimjer, iz Vareša su u velikim količinama izvozili željeznu rudu i kovano željezo, a u tom gradu su se izrađivali i modeli oružja i vojne opreme. Slični primjeri zanatskih specijalizacija mogu se naći i u drugim gradovima: u Kreševu su se proizvodile konjske potkovice, klinci i brave, dok su u Fojnici pravili ekseri. U Borovcu kod Tuzle izrađivali su poljoprivredne alate, a u Očeviji kod Vareša posuđe i oruđe za lov. U starom Majdanu proizvodili su polufabrikate različitih željeznih predmeta.
Ova obnova zanatske proizvodnje bila je ključna za stabilizaciju ekonomije i unapređenje privrednih aktivnosti u Bosanskom ejaletu, omogućavajući mu da se oporavi nakon velikih razaranja.
