Dana 18. novembra 1990. godine, u Bosni i Hercegovini su održani prvi višestranački izbori. Građani su birali članove Predsjedništva i zastupnike u Skupštini Socijalističke Republike BiH. Odaziv građana bio je iznad 77 %, a nešto više od tri miliona građana imalo je pravo glasa. Upros formiranju čak 43 stranke u euforiji koja je uslijedila nakon odluke o višestranačkim izborima, samo njih 15 odlučilo se kandidirati. Nacionalne stranke, poput SDA, SDS i HDZ, ostvarile su uvjerljivu pobjedu, formirajući vlast u SRBiH nakon izbora. Predsjedništvo BiH tada je brojalo sedam članova, s po dva predstavnika iz redova Srba, Hrvata i Muslimana te jednim predstavnikom iz reda ostalih. Građani su imali mogućnost birati jednog ili svih sedam članova. Pobjedu u Predsjedništvu odnijeli su Alija Izetbegović, Fikret Abdić, Biljana Plavšić, Nikola Koljević, Stjepan Kljujić, Franjo Boras i Ejup Ganić. Unutarstranačkim dogovorom SDA, predsjedavajući Predsjedništva postaje Alija Izetbegović (879.266 glasova), a ne Fikret Abdić, koji je dobio 1.045.539 glasova. Vladu SRBiH činila su 22 ministra, od kojih je 10 bilo iz SDA, sedam iz SDS-a i pet iz HDZ-a. Na čelo vlade izabran je Jure Pelivan iz HDZ-a. Skupština SRBiH imala je 240 zastupnika, a za predsjednika je izabran Momčilo Krajišnik iz SDS-a. SDA, SDS i HDZ zajedno su osvojili čak 84 % skupštinskih mandata. Ovi izbori označili su kraj socijalističkog poretka u Bosni i Hercegovini. Međutim, ubrzo je postalo jasno da između koalicionih partnera postoje velike razlike u viziji budućnosti zemlje. Unatoč mnogim sastancima s međunarodnim zvaničnicima, nije postignut očekivani rezultat, a manje od pola godine kasnije, počela je agresija na Hrvatsku, koja se brzo proširila i na Bosnu i Hercegovinu. (https://web.archive.org/web/20151120234432/https://www.parlament.ba/istorija/default.aspx?id=27926&langTag=bs-BA&pril=b )